Nuspojave radioterapije

Popratni učinci zračenja mogu biti neugodni, ali uz pažljivo i precizno planiranje i provođenje terapije po pravilima i preporukama, najčešće nisu ozbiljni. Obično se javljaju u drugoj polovici trajanja liječenja i nestaju nekoliko tjedana po završetku (rane reakcije na zračenje). Neki ih bolesnici uopće nemaju, što ovisi o regiji tijela koja je izložena zračenju i o osobnoj osjetljivosti bolesnika na radioterapiju. Bolesnik u većoj mjeri može umanjiti ili ublažiti popratne pojave.

Najčešće nuspojave zračenja su umor i iscrpljenost, gubitak apetita, gubitak po nekoliko kilograma na tjelesnoj težini.

Tijekom zračenja kontrolira se krvna slika i ponekad se može uočiti smanjenje broja krvnih stanica, najčešće leukocita, što se nakon završetka zračenja obično normalizira. Ponekad su uz dijetalne i higijenske mjere potrebni lijekovi kako bi se tegobe smirile.

Ako su nuspojave osobito teške, katkad treba na kraće vrijeme prekinuti zračenje da bi došlo do oporavka.

Kod zračenja zdjelice najčešće nuspojave su proljev i smetnje mokrenja (učestalo mokrenje, pečenje ili bolovi). Stoga je uputno tijekom zračenja pridržavati se propisane dijetalne prehrane i obilno piti tekućine, jer se često samo tim postupcima mogu izbjeći nuspojave.

Najčešće popratne pojave koje treba očekivati: suhoća ili pretjerana pojava sline u ustima, pečenje u ustima ili po koži vrata, pojava gljivičnih naslaga na sluznici usne šupljine, otežano i bolno gutanje.
Kod zračenja vlasišta dolazi do pada kose, o kojem će bolesnika njegov liječnik – radioterapeut obavijestiti prije početka liječenja. Važno je ovdje napomenuti da kosa pada samo ako je vlasište u polju (volumenu) zračenja. Pad kose češće je trajan jer je uzrokovan uništenjem korijena kose. Ponekad kosa ponovno izraste, ali se eventualna mogućnost ponovnog rasta kose ne očekuje neposredno nakon liječenja (kao što je kod pada kose pri kemoterapiji).

Najčešće popratne pojave koje treba očekivati: pri prolasku hrane kroz jednjak javljaju se, pri kraju zračenja pluća i jednjaka, često osjećaj pečenja, zapinjanja zalogaja, bola iza grudne kosti. Ako se zrači dojku nakon poštedne operacije, može se javiti oticanje dijela ili cijele dojke, pritisak ili bolna nadraženost kože i posebice područja bradavice. Koža pazušnog prostora i ispod dojke može se zacrvenjeti, postati nježna, vlažna i ranjiva te peći.

Najčešće popratne pojave koje treba očekivati: gubitak apetita, mučnina, ponekad i povraćanje. Pokušat ćemo ih suzbiti uzimanjem malih obroka hrane; ponekad godi suha hrana. Nakon nekoliko tjedana zračenja mogu se javiti učestalije stolice (ili proljev), a ako se zrači i dio ispod pupka, ponekad se javljaju i pečenje i bol pri mokrenju.
Za vrijeme terapije često je prisutna nezainteresiranost za spolni život, pa čak i neugoda i bol pri odnosu. Kao posljedica zračenja spolnih organa javlja se naknadno kod muškaraca sterilitet (najčešće trajnog karaktera), a kod žena prestanak menstruacija i rana menopauza. Oštećenja spolnih stanica neminovna su, tako da za vrijeme i nakon terapije zračenjem nije preporučljivo ostati trudan, odnosno imati djecu.

Koža u zračenom području s obje strane tijela postaje crvena, nadražena i suha. Kasnije, osobito u naborima, može se javiti i vlažna reakcija. Važno je kožu ne izlagati dodatnim nadražajima. Kožu zračenog područja prati samo čistom mlakom vodom, ne koristiti sapune i ne trljati kožu, a brisati je samo nježno mekim ručnikom. Ne nositi sintetske tkanine nego samo čisti pamuk, i ne previše tijesnu odjeću. Ne stavljati na kožu ni vruće ni ledene obloge, kreme ili losione, osim neutralnih (Bepanthen krema, Wolf basis krema ili Belobaza). Važno je dva sata prije i poslije zračenja ništa ne stavljati na kožu, a tijekom zračenja koža treba biti čista.

Zračenje mijenja ciljna tkiva, a i tkiva kroz koja prolazi, posebno ako se radi o tkivima osjetljivijim na zračenje. Takve promjene u većini se tkiva ne dešavaju odmah, nego kroz određeno vrijeme, koje može biti od više mjeseci, pa i do nekoliko godina, i naziva se kasnim reakcijama na zračenje. Pažljivim planiranjem, novim tehnikama i visokosofisticiranim uređajima za terapiju, uz poznavanje osjetljivosti različitih tkiva, posljedice te vrste sve su rjeđe, no nemoguće ih je suzbiti u potpunosti.

Zrake X i gama-zrake mogu biti uzročnici raka, kao i nekih drugih bolesti i oštećenja, ali to se najčešće dešava u osoba koje su im bile izložene duže vrijeme. Stoga su ljudi koji rade sa zračenjem posebno školovani da prepoznaju moguće rizike i primjenjuju propisana zaštitna sredstva, a obvezni su i provoditi redovite godišnje preventivne preglede. Rizik nastanka drugog raka u osoba koje su liječene zračenjem također postoji, ali uglavnom su takvi slučajevi opisani kad je prvo zračenje bilo u djetinjstvu ili u ranoj mladosti.