Rak jajnika – kemoterapija

Kemoterapija je primjena lijekova koji uništavaju tumorske stanice. Ti se lijekovi nazivaju citostatici. Mogu se primjenjivati peroralnim putem (u obliku tableta) ili intravenskim putem (kao injekcija u venu ili infuzija). Kemoterapija je sistemska terapija jer lijekovi ulaze u krvotok, putuju tijelom te uništavaju i stanice raka izvan organa koji su njime zahvaćeni (metastaze). Kemoterapija se provodi primjenom jednog ili više citostatika u kombinaciji, čime se pojačava učinak na tumorske stanice. Terapija se primjenjuje u “ciklusima” koji se ponavljaju svakih nekoliko tjedana.

Epitelni rak jajnika liječi se kombinacijskim protokolima s dva citostatika, ako je bolesnica dobrog općeg stanja da takvo liječenje podnese. Kod bolesnica lošijeg općeg stanja primjenjuju se alternativni protokoli manje toksičnim lijekovima ili se primjenjuje samo jedan lijek. Inicijalna kemoterapija koja se provodi nakon operativnog zahvata naziva se prvolinijskom kemoterapijom. Ona se uobičajno provodi kroz 6 ciklusa, u trotjednim razmacima. Učinak terapije prati se određivanjem markera CA-125 i radiološkim praćenjem (CT ili NMR). Citostatici za liječenje raka jajnika najčešće se primjenjuju intravenskim putem. Rjeđa je primjena citostatika direktno u trbušnu šupljinu putem katetera (tkz. intraperitonealna kemoterapija). Ovakav je način primjene citostatika nešto učinkovitiji od intravenske kemoterapije. Međutim, puno je toksičniji u odnosu na nju pa se primjenjuje samo kod žena dobrog općeg stanja koje takvu terapiju mogu podnijeti.

Unatoč dobrom odgovoru na inicijalnu terapiju, većina bolesnica će ipak doživjeti pogoršanje (progresiju) bolesti. Takve bolesnice kandidati su za ponovnu primjenu kemoterapije koja se naziva drugolinijskom kemoterapijom. Za ovaj tip bolesnica, terapijska opcija može biti i zračenje, ako se radi o ograničenoj bolesti u maloj zdjelici.

Budući da kemoterapija osim na tumorske stanice djeluje i na zdrave stanice, njena primjena može biti povezana s razvojem neželjenih učinaka (nuspojava). Najozbiljnija je nuspojava citostatika potiskivanje stvaranja bijelih krvnih stanica, zbog čega bolesnice postaju osjetljivije na razvoj infekcija. Takve se infekcije liječe primjenom antimikrobnih lijekova. Oporavak bijelih krvnih stanica koje nas brane od mikroorganizama može se ubrzati i primjenom lijeka koji stimulira njihov rast i razvoj. Zbog manjka crvenih krvnih stanica uzrokovanog kemoterapijom, bolesnice mogu osjećati slabost, umor  i vrtoglavicu.

Ako je smanjenje broja bijelih krvnih stanica izraženo, ponekad je potrebno promijeniti dozu citostatika ili produljiti razdoblje između dva ciklusa. Nuspojave kao što su mučnina, povraćanje, proljev ili zatvor te suhoća usta posljedica su učinka kemoterapije na usnu šupljinu i probavne organe. Mnoge od tih nuspojava uspješno se sprječavaju ili liječe lijekovima. Može se javiti i gubitak kose, trnjenje ruku i nogu te promjene na noktima.

Budućnost liječenja raka jajnika obilježit će primjena ciljanih bioloških lijekova u kombinaciji s kemoterapijom. Prvi biološki lijek za rak jajnika koji je već odobren za svakodnevnu primjenu je monoklonsko protutijelo koje djeluje na angiogenezu (proces stvaranja krvnih žila). Taj se lijek kombinira sa standardnom prvolinijskom kemoterapijom za rak jajnika.