Rak dojke – hormonska terapija

Hormon estrogen može pospješiti rast tumorskih stanica u nekih vrsta tumora dojke. U tom slučaju se primjenjuje hormonska terapija. Hormonska terapija podrazumijeva primjenu lijekova ili kirurški zahvat kojima se onemogućuje pritok estrogena u stanice tumora dojke.

Hormonska je terapija djelotvorna samo u slučaju tumora dojke koji sadrži receptore (prihvatna mjesta) na koje se vežu hormoni estrogen i/ili progesteron.

Hormonska terapija raka dojke je djelotvorna kod žena svih godina. (To nije isto što i hormonska nadomjesna terapija koji neke žene primaju nakon menopauze).

Postoje četiri vrste hormonske terapije:

SERM-ovi (selektivni modulatori estrogenskih receptora) blokiraju učinak estrogena koji se stvara u organizmu jer se vežu za receptore (prihvatna mjesta) za estrogen na stanicama raka dojke. Zbog toga je onemogućeno vezanje estrogena na tumorske stanice te “prijenos signala” za njihov rast.

Najčešće korišten lijek je Tamoksifen. Osim djelovanja na karcinom dojke, pozitivni učinci liječenja tamoksifenom jesu smanjenje razine ukupnog kolesterola i očuvanje primjerene gustoće kostiju u žena u menopauzi. Najvažnije neželjene posljedice su napadaji vrućice, povećanje incidencije karcinoma endometrija (2-4 puta), povećanje vjerojatnosti tromboemboličkih incidenata, poremećaji vida, izazivanje edema, bolovi u kostima. Zbog povećanog rizika za nastanak karcinoma endometrija, sve bolesnice na terapiji tamoksifenom redovito mora pregledavati ginekolog.

Koriste se kod žena prije ili poslije menopauze koje imaju rak dojke s pozitivnim hormonskim receptorima.

Ovi lijekovi smanjuju razinu estrogena koji se u tijelu stvara nakon menopauze.

Razlikujemo dvije podskupine ovih lijekova:

  • Nesteroidni inhibitori aromataze – reakcija inhibitora s aromatazom je reverzibilna, nekovalentna te ih androgeni mogu istisnuti s mjesta vezanja. Najvažniji su predstavnici anastrozol i letrozol. Oba se lijeka dobro podnose, neželjene se posljedice malokad javljaju i obično su blagog intenziteta. Nemaju androgeni učinak. Najvažnije neželjene posljedice terapije ovim lijekovima jesu mučnina, malaksalost, napadaji vrućine, bolovi u kostima, mišićima, periferni edemi, porast tjelesne mase, glavobolja i osteoporoza (češći prijelomi kostiju).
  • Steroidni inhibitori aromataze – Za aktivno mjesto na enzimu aromatazi vežu se kovalentnom vezom te uzrokuju njegovu ireverzibilnu inaktivaciju. Najvažniji je predstavnik eksemestan. Također se dobro podnosi, neželjene posljedice su vrućice, mučnina, malaksalost, pojačano znojenje, periferni edemi, porast tjelesne temperature, glavobolja. Rijetko se jave androgeni učinci poput pojačane dlakavosti i akni. Uzrokuje sniženje razine ukupnog kolesterola, HDL-kolesterola i triglicerida. Utjecaj eksemestana na resorpciju kostiju još nije definiran.

Koriste se samo u žena koje su u menopauzi i imaju uznapredovali ili metastatski rak dojke s pozitivnim hormonskim receptorima.

Ti lijekovi blokiraju i uništavaju estrogenske receptore na stanicama raka dojke. Receptori se mogu opisati kao mjesta prihvata za estrogen. Bez tih mjesta prihvata estrogen se ne može vezati za stanice i poticati ih na rast.

Danas se uglavnom koriste gestageni. Njegovi su učinci:

  • smanjeno oslobađanje LH i FSH, što rezultira smanjenjem sinteze estrogena
  • potiču pretvorbu estradiola u manje aktivni estriol
  • posredno smanjuju količinu estrogena inhibirajući hipofiznu ACTH-sekreciju, što rezultira smanjenjem stvaranja androgenih prethodnika u nadbubrežnoj žlijezdi.

Neželjene posljedice ove terapije jesu povećan tek i porast tjelesne mase, edemi, povećanje incidencije tromboemboličkih incidenata, supresija produkcije steroida u nadbubrežnoj žlijezdi. Povećanje teka i tjelesne mase, razlozi su zbog kojih se gestageni ordiniraju kahektičnim bolesnicama.

Koriste se kod žena koje:

  • imaju tumor s pozitivnim hormonskim receptorima,
  • imaju tumor koji se proširio izvan područja dojke,
  • su u menopauzi te
  • su primale neku drugu hormonsku terapiju koja je prestala djelovati.

Uklanjanje ili potiskivanje funkcije jajnika vrlo je učinkovit način snižavanja razine estrogena u žena prije menopauze. Može se provesti u liječenju žena koje imaju rak dojke pozitivan na hormonske receptore.

Tri su glavna načina da se to postigne:

  1. Uklanjanje jajnika
  2. Zračenje jajnika – time se zaustavlja njihova sposobnost proizvodnje estrogena.
  3. Uzimanje lijekova (LHRH agonisti) koji preko središnjeg živčanog sustava prenose signal za prestankom proizvodnje estrogena u jajnicima. Najvažniji predstavnici LHRH – agonista su goserelin i leuprolid. LHRH – agonisti apliciraju se subkutano u mjesečnim ili tromjesečnim intervalima. Odlično se podnose. Najvažnije su neželjene nuspojave napadaji vrućice, glavobolja, smanjenje libida, malaksalost.

Potiskivanje funkcije jajnika može uzrokovati jednake nuspojave kao i menopauza. Neke su od tih nuspojava valunzi, suhoća rodnice i slabije kosti.

I u slučaju HER2-receptor negativnih zloćudnih tumora dojke raspolažemo ciljanom biološkom terapijom koja onemogućuje nastanak krvnih žila tumora. Terapija  protutijelima koji onemogućuju nastanak krvnih žila djeluje tako da prekida mrežu žila koje opskrbljuju tumor hranjivim tvarima. Ako se poremeti krvožilna mrežu tumora, prekidaju se i opskrbni putevi. Tumor u nedostatku hranjivih tvari “gladuje”, prestaje rasti te se smanjuje.