Rak dojke dijagnoza

Postavljanje dijagnoze raka dojke se temelji na više dijagnostičkih metoda, što uključuje:

Radiološki pregled (mamografija, UZV, MRI)

Radiološki pregledi:

  • Mamografija – je rentgenska pretraga dojki koja se koristi radi preciznijeg utvrđivanja različitih promjena u tkivu dojke te otkrivanja onih promjena koje se zbog svoje male veličine teško napipaju pri fizikalnom pregledu. Preporučuje se redovito obavljanje te pretrage i kada nema nikakvih promjena na dojkama, između 45-65 godine života, jednom svake dvije godine.
  • Ultrazvuk dojki – primjenjuje se kod mlađih žena te kao nadopuna mamografiji u slučaju sumnjivog nalaza.
  • CT ili MR pregledi u prvom se redu koriste za pronalaženje i praćenje metastaza raka dojke.

Citološku punkciju i biopsiju (patohistologija)

Tkivo dojke s uočenim promjenama uzima se za patohistološku analizu kako bi se pod mikroskopom ustanovio pravi karakter promijenjenog područja tj. da li se radi o dobroćudnoj ili zloćudnoj promjeni. Tkivo se može analizirati citološki (stanice) i/ili histološki (tkivo). Za citološku analizu potrebne stanice tkiva dojke se mogu dobiti aspiracijom tankom iglom, aspiracijom bradavice i duktalnom lavažom.

Pri punkcijsko-aspiracijskoj biopsiji liječnik tankom iglom uzima uzorak iz sumnjivog područja, a ta pretraga se može napraviti i pod kontrolom ultrazvuka kada liječnik može točno ubosti i manja sumnjiva mjesta koja se ne mogu napipati rukom.

Rak dojke se konačno dijagnosticira patološkim pregledom uzorka tkiva dojke. Tkivo dojke se može dobiti iz sumnjivog područja ili iz područja identificiranog nekom radiološkom pretragom, najčešće mamografijom. Tvorba se u potpunosti odstrani kirurški ili se tkivo dojke dobije tzv.„core“ biopsijom.

Patohistološkom dijagnozom se dobiju točni podaci o veličini i vrsti tumora i o njegovim biološkim karakteristikama. Svi ti elementi su neophodni za donošenje odluke o načinu liječenja , a neki i za prognozu same bolesti. Određivanje statusa hormonskih receptora i HER2 receptora nužno je za planiranje liječenja raka dojke. U 66% slučajeva rak dojke hormonski je osjetljiv (reagira na hormonsku terapiju), a u 15-25% slučajeva je HER2-receptor pozitivan (bolesnik pogodan za liječenje ciljanim protutijelom – biološka terapija).

Laboratorijske pretrage (određuju se biloške karakteristike tumora: HER2 receptori, hormonskih receptori i potencijal tumora za širenje)