Rak bubrega – ciljano biološko liječenje

Biološka terapija je relativno novi, ali izrazito učinkovit način liječenja raka. Sastoji se u primjeni antitijela ili tkz. malih molekula. Biološka terapija naziva se još i ciljanom terapijom zato jer ciljano uništava tumorsku stanicu, ali bez negativnog utjecaja na zdrave stanice. Stoga primjena bioloških lijekova nije povezana s nuspojavama karakterističnima za primjenu kemoterapije (gubitak kose, mučnina i povraćanje, smanjenje broja bijelih krvnih stanica).

Protutumorska antitijela (tkz. monoklonska antitijela) prepoznaju određene molekule koje se specifično nalaze na površini tumorske stanice. Takve se molekule nazivaju tumorskim biljezima. Vezivanjem antitijela na te molekule aktivira se imunološki sustav koji tumorsku stanicu sada prepoznaje kao nametnika i uništava.

Male molekule zbog svoje veličine ulaze direktno u tumorsku stanicu gdje ometaju unutarstanične molekule koje tumorsku stanicu potiču na rast i širenje na udaljena mjesta u tijelu (metastaziranje).

U posljednjih je 10-tak godina zabilježen značajan napredak u liječenju raka bubrega ciljanim lijekovima. Prvi su u primjenu ušli lijekovi iz skupine malih molekula koji ciljano djeluju na unutarstanične dijelove određenih proteina koji se protežu kroz staničnu membranu tumorske stanice. Takve proteine (biljege) prepoznaju male molekule, ulaze u stanicu i blokiraju procese koji potiču rast i diobu tumorske stanice.

U primjeni su i monoklonska antitijela koja također ciljano uništavaju tumorske stanice ili ometaju proces stvaranja krvnih žila u tumoru.

Angiogeneza je proces stvaranja novih krvnih žila. Taj je proces važan za rast zloćudnih tumora osobito nakon što dosegnu veličinu od 1-2 mm u promjeru jer tada, da bi dalje rasli, moraju uspostaviti vlastiti krvotok. Naime, nakupine tumorskih stanica u početku koriste hranu i kisik iz okolnog tkiva. Kada tumor poraste na veličinu od  1-2 mm, prehrana iz okoline mu je nedostatna, pa on počinje proizvoditi tzv. angiogene signale- kemijske tvari koje ‘’tjeraju’’ okolne krvne žile da puštaju svoje izdanke prema tumoru. Kada ti izdanci krvnih žila dođu do tumorskih stanica, kroz njih je tumoru osigurana doprema kisika i hranjivih tvari, pa tumor može dalje rasti i razvijati se. Kroz mrežu tumorskih krvnih žila koje su povezane s ostatkom cirkulacije može doći i do rasađivanja tumorskih stanica na udaljena područja u tijelu (metastaziranje).

Rasvjetljavanje procesa tumorske angiogeneze omogućilo je znanstvenicima da stvore monoklonsko antitijelo koje blokira učinak angiogenih signala koje luči tumor. Na taj se način onemogućava opskrba tumora kisikom i hranjivim tvarima, a time i njegov rast. Zbog toga primjena monoklonskog antitijela koje blokira angiogenezu u kombinaciji s kemoterapijom značajno povećava odgovor tumora na liječenje i usporava napredovanje bolesti.

U bolesnika kod kojih se rak proširio izvan bubrega te ga kirurškim zahvatom više nije moguće u potpunosti odstraniti, provodi se imunoterapija. Cilj je primjene imunoterapije ojačati imunološki sustav bolesnika i učiniti ga sposobnim da sam uništi tumorske stanice.

Od imunoloških lijekova za liječenje raka bubrega najčešće se koriste citokini (bjelančevine koje aktiviraju imunološki sustav). Kod bolesnika s proširenim rakom bubrega, primjena citokina smanjuje veličinu tumorske mase, a u rijetkim slučajevima dovodi i do njenog potpunog povlačenja. Citokini se mogu primijeniti i kod bolesnika kod kojih je kirurškim zahvatom odstranjena tumorska masa. Tada je cilj liječenja imunološki sustav  učiniti sposobnim da sam uništi oku nevidljive zaostale tumorske stanice. Primjena citokina povezana je s nuspojavama (pad ili porast krvnog tlaka, glavobolje, zimice, srčane i bubrežne smetnje) zbog čega je važan pravilan odabir bolesnika kod kojih će se primijeniti.

Pojedini citokini se mogu davati samostalno ili međusobno kombinirati, a u novije vrijeme uspješnom se pokazala kombinacija citokina i monoklonskog antitijela koje blokira angiogenezu.

Novija istraživanja primjene imunoterapije u liječenju raka bubrega uključuju i pronalaženje cjepiva koje bi prepoznavalo i uništavalo promijenjene tumorske stanice. Cjepivo se još uvijek nalazi u eksperimentalnoj fazi.