Kako se provodi radioterapija

Liječenje zračenjem najčešće se provodi pet puta tjedno, kroz nekoliko tjedana. Takva terapija ima kao cilj radikalni – što znači kurativni učinak (uništenje cijelog tumora i izlječenje od bolesti ako je još lokalizirana), iako postoje i odstupanja od te klasične sheme.

Glavni razlog za dugo trajanje liječenja (5-6 tjedana, pa i više) jest potreba planiranja terapije na taj način da se željenom dozom ozrači tumor, ali da se istovremeno na najmanju moguću mjeru svede oštećenje okolnoga zdravog tkiva. Tumor je svojom prirodom građe osjetljiviji na zračenje od okolnoga zdravog tkiva i u njemu su pri terapiji oštećenja veća. No, prolaskom kroz zdrava tkiva, koji se ne može izbjeći (ali se brižljivim planiranjem smanjuje na minimum), dolazi i do prolaznih oštećenja u zdravom. Ako znamo da se zdravo tkivo brže oporavlja nego tumor, onda je jasno da mu se za to treba dati određeno vrijeme. Na taj se način smanjuju i popratne neugodne pojave koje bi inače mogle biti uzrok nemogućnosti dostizanja prave učinkovite doze. Stoga je terapija zračenjem dugotrajna i zahtijeva strpljenje i punu suradnju bolesnika.

Za vrijeme zračenja bolesnik mirno leži (u nekim ustanovama i sjedi). Pri zračenju se ne čuje i ne vidi ništa, a najčešće se i ništa ne osjeća. Neki bolesnici navode da osjećaju toplinu ili mravinjanje u dijelu tijela koji se zrači, ali pri tome ne smije biti neugodna osjećaja.

Prvi učinci terapije mogu se očekivati tek nakon nekoliko seansi – kao smanjenje bola, krvarenja ili nekih drugih ranijih nelagoda. Kontrolnim se pregledima uz eventualna dodatna rendgenska i ultrazvučna snimanja za vrijeme i nakon liječenja, ocjenjuje postignuti rezultat.

Pretrage krvne slike, posebice vrijednosti leukocita i trombocita, vrlo su važne i neophodno ih je obavljati prema preporukama, barem jedanput na tjedan do deset dana. Zračenje nekih regija može u znatnijoj mjeri djelovati na sposobnost koštane srži da proizvodi leukocite i trombocite.

Popratni učinci zračenja mogu biti neugodni, ali uz pažljivo i precizno planiranje i provođenje terapije po pravilima i preporukama, najčešće nisu ozbiljni.