Kako nastaje zračenje koje se koristi u liječenju?

Radioaktivno zračenje koje se primjenjuje u liječenju, za razliku od onog u dijagnostici, nastaje na dva načina: iz uređaja koji proizvode rendgensko zračenje, ali puno veće energije nego što je ono koje se koristi u dijagnostici, ili iz prirodnih izvora zračenja – radioaktivnih elemenata.

Uređaji koji se koriste u radioterapiji spadaju po svojoj složenosti i vrijednosti među najskuplje uređaje u medicini. Stoga se takva terapija primjenjuje samo u specijaliziranim centrima koji posjeduju odgovarajuću opremu, zaštitna sredstva i gdje radi specijalno obučen tim ljudi.

Od uređaja koji se primjenjuju u radioterapiji najčešći su linearni akcelerator i kobalt-bomba. Postoje i drugi uređaji, koji se koriste rjeđe i samo u istraživačkim centrima, kao što su protonske i neutronske bombe i slično.

Kobalt-bomba je uređaj koji koristi prirodan izvor zračenja, radioaktivni kobalt. Zanimljivo je znati da je kobaltni izvor izrazito malen, to je kapsula veličine oko 1 do najviše 2 cm2, koja je smještena unutar posebnog zaštitnog kontejnera. Unutar složenih mehanizama glave uređaja u kojem je kapsula smještena nalazi se otvor čiju veličinu i oblik možemo regulirati i tuda se tijekom seanse emitira snop zračenja. Aktivnost kobalta jako je velika, tako da se u vremenu od približno jedne minute, na udaljenosti od 80 cm od izvora uglavnom postiže standardna dnevna doza zračenja. Radioaktivnost kobalta s vremenom se smanjuje (radioaktivni elementi se kroz vrijeme razgrađuju) i za 5,26 godina pada na polovicu od početnih vrijednosti. Stoga izvor treba obnavljati svakih 6-7 godina. Uz to, izvor koji se koristi trajni je izvor zračenja pa kao takav zahtijeva poseban oprez pri rukovanju i održavanju uređaja, a i pri kasnijem odlaganju u posebne institucije.

Linearni akcelerator je suvremen uređaj koji danas u većini institucija sve više zamjenjuje kobalt bombe. Tu se ne koristi prirodan trajan izvor radioaktivnosti, nego se zračenje proizvodi u uređaju, i to samo dok je uređaj u pogonu. Dva su oblika tako proizvedenog zračenja – fotonsko i elektronsko zračenje. Energije takvog zračenja visoke su. Fotonske se zrake upotrebljavaju za tumore smještene dublje u tijelu, a elektronsko zračenje upotrebljava se za površnije smještene tumore.