Maligna bol je jedan od oblika kronične boli, koji se javlja u tijekom maligne bolesti. Ona je uvijek prateći simptom zloćudnih bolesti, međutim veliki broj vrlo raširenih malignih bolesti uopće ne daje bolne simptome pa čak ni u uznapredovalom stadiju (npr. karcinomi bronha i pluća). Kad se bol pojavi rano riječ je o upozoravajućem tj. dobrom simptomu. Međutim, to nije uvijek slučaj, jer se bol vrlo često javlja već u uznapredovalom stadiju bolesti.

Maligna bol je u početku srednjeg, a kasnije i vrlo jakog intenziteta. Jaki intenzitet izrazito narušava kvalitetu života bolesnika te bilo kakav socijalni i ekonomski kontakt. Uživanje u životu je ograničeno, a pokretljivost je često smanjena. Pod kvalitetom života podrazumijevamo i mogućnost spavanja. Ako vas boli 24 sata i ako se ne možete odmoriti onda je vaša kvaliteta života i općenito vaša otpornost i suradnja izrazito narušena.

Maligna bol zahvaća sve dobne skupine. Učestalost i jačina karcinomske boli najčešće ovise o stupnju i vrsti bolesti.

Kod 30 – 40 posto bolesnika oboljelih od zloćudnog tumora bol prisutna već pri postavljanju dijagnoze. U uznapredovanoj fazi bolesti čak 75 – 90 posto bolesnih trpi bol. Svega 50 posto tih bolesnika je adekvatno zbrinuto, i to u razvijenim zemljama svijeta, dok je u zemljama u razvoju ta statistika još poraznija.

Bol uzrokovanu zloćudnim bolestima uzrokuju novotvorine koje razaraju ili pritišću naše zdravo tkivo. Novotvorine mogu razarati meka tkiva, kost, mogu urastati unutra ili razmicati strukturu ako se nalaze u jetri, šireći njenu kapsulu što je izrazito bolno.

Bol gušterače je vrlo snažna jer su oko nje smješteni organi koji reagiraju na pritisak. Maligna bol koja se javlja zbog destrukcijskih promjena u kralježnici pritišće korijene živaca. To su sve mali prostori i zato je ta takozvana „organska bol“ vrlo jaka. Manji dio boli posljedica je kirurškog, radijacijskog i kemoterapijskog liječenja. Tako radioterapija stvara ožiljke, kemoterapija nosi sa sobom oštećenje živaca, a poslije i kroničnu bol.

Maligna bol ima puno uzroka.

Liječenje boli kod onkološkog bolesnika mora biti sastavnim dijelom liječenja u svim fazama bolesti. Liječenje boli u kurabilnoj fazi poboljšava rezultate liječenja, a u fazi kada liječenje ne daje rezultate smanjuje patnju bolesnika i omogućava mu dostojanstveniji završetak života. Kod maligne boli postoje dobro protokolirani sustavi za procjenu intenziteta boli, za njezinu klasifikaciju prema simptomima koje bolesnik ima.

Simptomi koštane boli razlikuju se od boli u mekim tkivima. Intenzitet boli se određuje prema skalama koje su jednostavne i koje je postavila Svjetska zdravstvena organizacija.

Pravilan pristup liječenju maligne boli zasniva se na osnovnim načelima palijativne medicine:

• brzo i djelotvorno uklanjanje boli,
• liječenje “totalne” boli i
• plansko liječenje boli.

Kada se odredi intenzitet boli onda se biraju lijekovi koje bi mogli ublažiti bol tog intenziteta. Maligna bol je u početku u srednjeg intenziteta, ali se u kasnijem razdoblju pretvara u jaku bol.

Temeljni lijekovi za liječenje maligne boli su analgetici. Dijelimo ih u tri osnovne skupine: neopijatne, opijatne i adjuvantne analgetike. Postupnik za njihovu primjenu je analgetska ljestvica Svjetske zdravstvene organizacije. Prednost se daje lijekovima koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

• nadzor boli tijekom 24 sata
• mogućnost oralne aplikacije
• nisu prejaki sedativi
• imaju što je moguće manje nuspojava

Za postizanje boljeg učinka uklanjanja maligne boli, osim analgetika u liječenje treba uključiti adjuvantne analgetske lijekove, anestetske i neurokirurške postupke, palijativnu radioterapiju i palijativne kirurške zahvate. Također treba pružati psihološku potporu kako bolesniku tako i obitelji, jer depresija, tjeskoba i drugi prisutni simptomi pogoršavaju iskustvo totalne boli.

Za liječenje lagane do umjerene boli redovito se daju neopijatni analgetici. U tu skupinu spadaju paracetamol, acetilsalicilna kiselina te nesteroidni antireumatici (NSAR).

Za liječenje srednje jake do jake boli daje se obično kombinacija neopijata i blagog opijata, a za jaku bol koja se pojačava uključuje se jaki opijat, obično isto u kombinaciji s neopijatima. U suzbijanju boli opijatnom terapijom čest su problem povraćanje, mučnina i zatvor, za što se daju odgovarajući lijekovi protiv povraćanja te laksativi. Ukoliko psihički problemi nisu nestali smanjenjem boli, treba primijeniti anksiolitike i sedative.

U završnoj fazi bolesti treba dijagnostičke i terapijske postupke ograničiti na najnužnije. Odnos između rizika i dobrobiti postaje manje važan. Liječenje je prepušteno liječničkom iskustvu i ograničeno je na važnije opijate i psihofarmake. Komatozni bolesnici također osjećaju bol, pa zato treba i u takvih bolesnika provoditi liječenje boli. Preporučuje se oprezno doziranje, s manjim dozama danju, a povećanim noću. Cilj je osigurati djelotvorno uklanjanje boli, tako da bolesnik može imati poboljšanu kvalitetu života i umrijeti bez boli.

U Hrvatskoj postoje dobro organizirani oblici liječenja boli.