Ne-Hodgkinov limfom – dijagnoza

Postavljanje dijagnoze limfoma jedan je od najtežih liječničkih zadataka. Zahtijeva tijesnu suradnju više liječnika specijalista koji sudjeluju u liječenju bolesnika: hematologa, radiologa, patologa.

Nakon što je podacima dobivenim od bolesnika i fizikalnim pregledom nađenim znakovima pobuđena sumnja na ne-Hodgkinov limfom za postavljanje dijagnoze limfoma potrebno je izvršiti više pretraga.

1. Ispitivanje krvi: ispituje se broj i omjer stanica u krvi. Određena odstupanja mogu upućivati na zloćudna oboljenja.
2. Krvni razmaz, bris koštane srži: liječnik uzima nekoliko mililitara krvi bolesnika i provodi tvz. aspiraciju koštane srži. Prilikom aspiracije koštane srži liječnik, ubovši kost kuka ili prsnu kost, vadi stanice iz koštane srži. U oba se slučaja stanice ispituju mikroskopom.
3. Rendgenski pregled: provodi se radi uočavanja limfnih čvorova, organa koji mogu biti zahvaćeni bolešću.
4. Patohistološka ispitivanja: za patohistološku dijagnozu kao uzorak može doći u obzir razmaz krvi i koštane srži, odnosno kirurški odstranjen limfni čvor. Uz općenita mikroskopska ispitivanja primjenjuju se i neke posebne metode.

Za dijagnozu ne-Hodgkinova limfoma i za njegovo razlikovanje od Hodgkinove i drugih bolesti koje uzrokuju povećanje limfnih čvorova treba napraviti biopsiju limfnog čvora.

Ne-Hodgkinov limfom se može razvrstati prema mikroskopskom izgledu limfnog čvora pregledanog biopsijom i prema vrsti limfocita (T ili B limfocit) iz kojih limfom proistječe. Premda su bili predloženi različiti klasifikacijski sustavi, jedan koji se danas rabi stavlja u odnos vrstu stanice i prognozu. Svrstava limfome u one niskog stupnja malignosti koji imaju povoljnu prognozu; srednjeg stupnja malignosti s osrednjom prognozom i visokog stupnja malignosti s nepovoljnom prognozom. Budući da se ti stupnjevi temelje na prognozi bez liječenja, oni pomalo navode na krive zaključke: mnogi limfomi niskoga stupnja nakon nekoliko godina ili desetljeća postanu smrtni, a mnogi srednjeg i visokog stupnja mogu se sada potpuno izliječiti.

U trenutku postavljanja dijagnoze ne-Hodgkinov limfom je obično već jako proširen; u samo 10% do 30% ljudi bolest je lokalizirana (prisutna je u samo jednom dijelu tijela). Kako bi se odredila proširenost bolesti i koliko je tkiva limfoma prisutno (stupnjevanje), obično se radi kompjutorizirana tomografija (CT) trbuha i zdjelice; korisna može biti i scintigrafija galijem. Rijetko je potreban kirurški zahvat da bi se odredio stupanj bolesti. U većini slučajeva radi se i biopsija koštane srži. Stupnjevanje ne-Hodgkinova limfoma slično je onome za Hodgkinovu bolest, ali nije tako točno glede prognoze. Novi sustav stupnjevanja koji može dati sigurniju prognozu predložen je na temelju rezultata nekih pretraga krvi i općeg stanja osobe.