Zamislite: Netko vama blizak upravo je preminuo. Ne znate kako je zamislio svoj sprovod niti kako je htio biti ispraćen. Nije ostavio oporuku pa imate brigu više. Sve to u vrijeme kada ste napeti i tužni. Sada zamislite da ste vi ta osoba koja je preminula. Kako bi moglo biti onima koje ste ostavili za sobom ako niste riješili važna prakična pitanja?

Nitko od nas ne želi razmišljati o obolijevanju i umiranju. No jednako tako, nitko od nas ne želi otežati situaciju onima koje volimo. Stoga je važno, za njihovo dobro, ne odgađati dogovaranje oko bitnih pitanja poput skrbi, sastavljanja oporuke i planiranja sprovoda dok ne postane prekasno.

Donosimo pet  zadataka koje možete obaviti u slobodno vrijeme. Neki vam neće oduzeti mnogo vremena dok će drugi zahtijevati razmišljanje i obavljanje važnih razgovora. No, hvatanje u koštac s njima značit će da imate pet obveza manje prije smrti, a vaši će bližnji imati pet razloga manje za zabrinutost.

Postoje stvari o kojima želite razgovarati, no nikako ne možete pronaći pravi trenutak. Mnogi od nas svjesni su činjenice da je naše vrijeme ograničeno. Postoje stvari za koje se želimo pobrinuti, primjerice, kako bismo željeli umrijeti i što želimo da se poslije toga napravi. Možda bismo htjeli našim najbližima reći što osjećamo prema njima, što želimo da učine ako se više ne budemo mogli brinuti sami za sebe i što će biti s onima koje ostavljamo za sobom. No o tim stvarima nije lako razgovarati.

Planiranje vlastite smrti doista je protivno svakom našem urođenom osjećaju. Tek svaka deseta osoba s nekim razgovara o tome na koji bi način željela umrijeti. No svaka odrasla osoba bilo koje dobi mora razmišljati unaprijed i zapitati se: „Što ako?“

• Što ako mi kažu da mi je preostao još jedan tjedan života?
• Bi li meni bliski ljudi znali kako mi pružiti potporu?
• Bi li znali na koji način bih želio/željela da se brinu za mene?
• Bih li imao/imala sastavljenu oporuku?
• Bi li moji voljeni znali što osjećam prema njima?
• Bi li moja obitelj bila upoznata s mojim posmrtnim planovima?
• Želite li provesti svoje posljednje dane brinući se o rješavanju svega toga?

Što ranije počnete razgovarati o svojim posljednjim željama, to će situacija biti lakša za sve, kako u praktičnom tako i u emocionalnom smislu.

Mnogi od nas imaju specifične želje o tome kako bismo htjeli umrijeti, koliko dugo bismo željeli da nas liječnici pokušavaju održati na životu ili što bismo voljeli da se dogodi nakon naše smrti. Moramo riješiti oporuku, pitanja skrbi te pravna pitanja, a možda čak i probleme oko toga tko će se brinuti o našoj djeci.
Možda vas brine što će se dogoditi u budućnosti kada vas više ne bude ili možda postoje neki bitni emocionalni problemi koje želite riješiti sad, a ne kad za to budete imali premalo vremena.

Neka od ovih pitanja mogu se riješiti na neosoban način; za oporuku ili donaciju organa dovoljan je jedan poziv određenoj osobi, no za rješavanje nekih najvažnijih pitanja, primjerice, načina na koji biste željeli da se za vas skrbi, morate krenuti od svoje obitelji ili voljenih osoba. Morate s njima razgovarati o svojim željama.

Teme o kojima bi trebalo porazgovarati

• Vrsta skrbi koju biste željeli potkraj života.
• Gdje biste željeli umrijeti?
• Želite li biti oživljavani ili ne?
• Organizacija pogreba.
• Tko će preuzeti brigu o osobama u vašoj skrbi, bila to djeca ili roditelji?
• Spasite nečiji život darivanjem organa.
• Kako biste htjeli da vas pamte?
• Želite li razriješiti neka pitanja o bolesti i umiranju koja vas brinu?
• Što biste željeli da ljudi znaju o vama prije nego što umrete?
• Što osjećate prema drugima?

Ako razgovaramo o smrti, ne znači da je prizivamo. Trebali biste isplanirati ostatak života kako biste što bolje iskoristili vrijeme koje vam je preostalo. Članovima obitelji to zna biti teško. Započeti ovakav razgovor nikad nije lako, naročito s najbližima. Ne želimo nikoga uznemiravati ili pak zvučati sumorno. No obitelji često kažu da osjećaju olakšanje kad se počne otvoreno razgovarati o tome i kad se svi suoče sa stvarnošću.

Ako postoje teme o kojima želite razgovarati, imate potpuno pravo započeti razgovor. Svi se bojimo da ćemo otvorenim razgovorom nekoga povrijediti. No obično ljude naposljetku više povrijedimo ako o nekim stvarima ne razgovaramo. Ponekad je zapravo teže razgovarati s najbližima, nego s nekim objektivnijim. Pokušajte prvo razgovarati s nekim drugim – s dobrim prijateljem ili prijateljicom, osobom iz palijativnog tima (liječnik/ca, medicinska sestra, volonter, psihoterapeut).

Razgovor o smrti ne znači da je time prizivamo. Radi se o planovima za život i iskorištavanju vremena koje vam je preostalo na najbolji mogući način. No započeti taj razgovor, posebice s bližnjima, nikad nije lako. Unatoč tome, obitelji često kažu da otvaranje te teme predstavlja olakšanje za sve.

Priprema terena za razgovor

Izaberite pravo mjesto i pravo vrijeme. Nikome nije lako razgovarati kad su u žurbi ili pod stresom. Pokušajte uočiti neki znak koji će vam pokazati da je druga osoba spremna za razgovor o budućnosti – razgovor o planovima za umirovljenje bi vam, primjerice, mogao pružiti dobru priliku. Ili vas je pak oboje nedavna smrt poznanika ili neki novinski članak potaknuo na razmišljanje o vlastitoj smrti to – je možda dobra prilika za razgovor.

Izravno započinjanje razgovora

Kad započinjete razgovor razmislite o tome da to učinite pitanjem, a ne izjavom: „Jesi li ikad razmišljao/razmišljala o tome što bi se dogodilo kad…?“; „Misliš li da bismo trebali razgovarati o…?“

Ponekad može pomoći ako započnete direktnom, no ohrabrujućom rečenicom poput ovih: „Znam da razgovor o ovakvim temama nikad nije lak…“ ili „Nikad o ovome nismo razgovarali, ali…“

Kad započinjete razgovor možda ćete drugu osobu trebati umiriti tako što ćete naglasiti da ne otvarate tu temu jer se jako bolesni i jer ste im to dosad tajili. Ponekad možete ublažiti otpor ako razgovor započnete tako da otvoreno priznate da je i vama teško: „Znam da nikad nije lako razgovarati o tim stvarima.

Od početka budite u potpunosti iskreni o svojim osjećajima. „Već sam neko vrijeme zabrinut/zabrinuta oko nekih stvari i htio/htjela bih razgovarati o njima.“

Ako ste otvoreni, možda će biti smijeha i suza – ne bojte se ni jednog ni drugog.

Nemojte samo vi usmjeravati razgovor, već slušajte i drugu osobu.

Ako ste zabrinuti da ćete možda pogriješiti u razgovoru sa svojim najdražima, uvijek možete prvo razgovarati s nekom drugom osobom koju poštujete i kojoj vjeruje.

Tijekom razgovora

Pobrinite se da kažete ono što ste naumili: ako se bojite da ćete nekoga uzrujati, vrlo je lako odustati ili prikazati svoju zabrinutost manjom nego što jest. Ne ustručavajte se govoriti o osjećajima. Ljudi se često drže praktičnih problema kako bi izbjegli teške teme, no zbog toga se može dogoditi da najvažnije stvari ostanu neizrečene.

Pokušajte umiriti svoje sugovornike razgovor o smrti ne znači da ćete umrijeti već sutra. Slušajte svoje sugovornike. Ako im pokažete da ih slušate, veća je vjerojatnost da će i oni vas saslušati.