Kako nastaje melanom

Uzrok nastanka melanoma nije poznat, no postoji povezanost pojave melanoma i količini UV zračenja kojoj je osoba izložena. Osobito se naglašava povezanost opeklina kože izazvanih UV zračenjem, u ranom djetinjstvu i kasnijoj pojavi melanoma. S tim u vezi je i povećana incidencija pojave melanoma među oboljelima od Xeroderme pigmentosum.

Posebno je važan tip kože.

Osobe koje imaju tip I kože; svijetlu put, svijetlu/ crvenkastu kosu i zelene oči tzv. Keltski tipovi imaju najveći rizik za razvoj melanoma.

Osobe sa tipom II kože; svijetla put, plava/blond kosa i plave oči također imaju visoki rizik od razvoja melanoma no ipak nešto manji od Keltskog tipa, dok osobe sa tamnom bojom kože i kose imaju najmanji rizik za razvoj melanoma.

Melanom se može pojaviti u svakoj životnoj dobi iako je kod djece rjeđi i tada je često povezan sa genetskom predispozicijom.

Predispozicija za nastanak melanoma se nasljeđuje kao autosomno dominantno obilježje, a pojava melanoma još se povezuje i sa brojem madeža i njihovim izgledom.

U najranijoj fazi razvoja melanoma, naglo i bez kontrole se počinje povećavati broj melanocita a njihov izgled je promjenjen u smislu strukture i diferenciranosti. U toj fazi bolesti tumor je raširen do debljine od 1 mm i još ne zahvaća krvne žile. Ukoliko melanom otkrijemo u ovoj fazi, bolest je u potpunosti izlječiva operativnim odstranjivanjem melanoma.

Kada se tumorske stanice počnu širiti u epidermis i papilarni dermis, dolazi do drastične promjene „ponašanja“ tumorskih stanica.

Stanice se počinju širiti invazivno, vertikalno i/ili radijalno. Ova faza razvoje je ključna jer se u tom trenutku melanom može početi širiti tijelom. Tumor je prema Breslowu najčešće još uvijek manji od 1 mm a prema Clark klasifikaciji 2. Daljnjim širenjem tumorskih stanica, dolazi do rasapa bolesti putem limfnih žila do limfnih čvorova. Tijelo reagira na ovakav razvoj tumora i pojavu tumorskih stanica imunološkim odgovorom tj. Infiltracijom primarnog tumora limfocitima¹. Ponekad je ta reakcija toliko snažna da primarni tumor u potpunosti nestane – regresija dok metastaze ostaju i tek one budu otkrivene.

U nekim je obiteljima melanom učestaliji nego obično. Otkriveno je nekoliko gena i mutacija gena koji se povezuju sa povećanom sklonošću razvoja melanoma, zanimljivo je međutim da gen koji određuje crvenu boju kose MC1R, ne povećava rizik od nastanka melanoma.

Neke rijetke mutacije gena dovode do značajnog povećanja vjerojatnosti razvoja melanoma.

Jedna vrsta mutacija zahvaća gen CDKN2A. Taj gen kodira tumor supresijski protein CDKN2A (Cyclin-dependent kinase inhibitor 2A) koji značajno utječje u kontroli G1 faze staničnog ciklusa. Česta je mutacijs u načinu „očitavanja” koja dovodi do transkripcijskih pogrešaka i do promjena u procesu apoptoze. Ovakva se mutacija može naći kod 50% svih malignih tumora kod ljudi.

Osobe sa mutacijom MC1R gena su 2 do 4 puta skloniji razvoju melanoma od onih koji imaju dvije kopije divljeg tipa gena. Mutacije MC1R gena su česte, svaka osoba crvene kose ima takvu mutaciju.