Hodgkinova bolest – liječenje

Dva učinkovita liječenja su radioterapija (zračenje) i kemoterapija. Jednim ili i jednim i drugim liječenjem može se izliječiti većinu ljudi koji imaju Hodgkinovu bolest.

Sama terapija zračenjem izliječi oko 90% ljudi sa I ili II stadijem bolesti. Liječenje se obično daje ambulantno ciklusom od oko 4 ili 5 tjedana. Zračenje se usmjerava na zahvaćeno područje i okolne limfne čvorove. Jako povećani limfni čvorovi u prsnom košu liječe se zračenjem kojoj obično prethodi ili je slijedi kemoterapija. S tim dvostrukim pristupom izliječi se 85% ljudi.

Liječenje III stadija bolesti različito je s obzirom na situaciju. Kada osoba nema simptoma, katkada je dovoljno samo liječenje zračenjem. Međutim, izliječi se samo 65% do 75% takvih ljudi. Uključivanje kemoterapije povećava vjerojatnost izlječenja na 75% do 80% ljudi. Kada osoba ima simptome osim povećanih limfnih čvorova, rabi se kemoterapija sa zračenjem ili bez njega. Za takve ljude, stope izlječenja kreću se od 70% do 80%.

U IV stadiju bolesti, rabi se kombinacija kemoterapijskih lijekova. Dva česta (tradicionalna) propisana kemoterapijska protokola su MOPP (mekloretamin, vinkristin [Onkovin], prokarbazin i prednizon) i ABVD (doksorubicin [adriamicin], bleomicin, vinblastin i dakarbazin). Vremenski razmak između svakog ciklusa kemoterapije iznosi 1 mjesec s ukupnim vremenom liječenja od 6 ili više mjeseci (ciklusa). Ostala liječenja uključuju druge kombinacije kemoterapijskih lijekova. Čak se u tom uznapredovalom stadiju bolesti izliječi više od 50% ljudi.

Odluka o primjeni kemoterapije u liječenju Hodgkinove bolesti je teška i za bolesnika i za liječnika. Premda se kemoterapijom znatno povećava vjerojatnost izlječenja, nuspojave mogu biti ozbiljne. Lijekovi mogu uzrokovati prolazni ili trajni sterilitet, povećani rizik od infekcije i prolazni gubitak kose. U nekih se ljudi razvije leukemija i drugi oblici raka 5 do 10 ili čak više godina nakon liječenja bilo kemoterapijom ili zračenjem, a taj je broj još veći u ljudi koji su bili liječeni s obje terapije.

Osoba kojoj se stanje ne poboljšava nakon zračenja ili kemoterapije ili kojoj se stanje poboljša, ali nakon toga unutar 6 do 9 mjeseci dobije recidiv, ima manju vjerojatnost za dugotrajno preživljenje nego osoba koja ima recidiv 1 godinu ili više nakon početnog liječenja. Daljnja kemoterapija kombinirana s velikim dozama zračenja i presađivanje koštane srži ili matičnih stanica može još uvijek koristiti nekim ljudima. Velike doze kemoterapije kombinirane s presađivanjem koštane srži nose veliku opasnost od vrlo jake infekcije koja može biti smrtna; međutim, oko 20% do 40% ljudi koji se podvrgnu presađivanju koštane srži oslobodi se Hogdkinove bolesti za 3 godine ili više i mogu se izliječiti. Najbolji se rezultati postižu u ljudi koji imaju manje od 55 godina i koji inače imaju dobro zdravlje.