Liječenje raka vrata maternice

Veoma važan postupak u liječenju raka vrata maternice je optimalan “staging i grading”, optimalna dijagnostika prije odluke o daljnjem liječenju, pri čemu oba ova postupka omogućuju u velikoj mjeri individualni pristup pacijentici. Osobito se kod mlađih, seksualno aktivnih pacijentica nastoji ograničiti radikalnost operativnog zahvata, ukoliko to stadij bolesti dopušta. U liječenju raka vrata maternice razlikujemo liječenje ranog stadija i liječenje invazivnog karcinoma.

 

Save

Save

Slike su preuzete s internet stranice američkog Nacionalnog instituta za rak (www.cancer.gov).

Kod bolesnica s CIN–om ili karcinomom pločastih stanica stadija IA1, obično je dovoljna konizacija električnom omčom, laserom ili hladnim nožem (naročito kod mlađih žena).

U starijih bolesnica može se učiniti i jednostavna histerektomija, s resekcijom vaginalnih svodova. Prije odluke o histerektomiji treba učiniti dijagnostički konizaciju hladnim nožem pod kontrolom kolposkopa. Ukoliko niti na jednom mjestu dubina invazije ne prelazi 1 mm, smatra se da je konizacija dovoljan zahvat.

Ako se histerektomija radi u stadiju raka IA1, ako nema nepovoljnih prognostičkih čimbenika (histološka slika koja nije pločasta te prodor u limfne ili krvne žile), obično je dovoljna jednostavna (ekstrafascijalna) histerektomija, jer opasnost od recidiva i metastaza u limfne čvorove iznosi <1%. Disekcija zdjeličnih limfnih čvorova nije indicirana. Međutim, ako postoje nepovoljni prognostički čimbenici, tipično je potrebna radikalna histerektomija; ona uključuje obostranu zdjeličnu limfadenektomiju te odstranjenje svih bliskih ligamenata i parametrija te gornja 2 cm rodnice.

Kod stadija IA2 do IIA, liječenje može obuhvaćati radikalnu histerektomiju ili zračenje zdjelice uz istodobnu kemoterapiju. Stope 5–godišnjeg izlječenja kod stadija IB ili IIA iznose 85 do 90% uz obje vrste liječenja. Kirurški zahvat pruža dodatne podatke za određivanje stadija a pošteđuje jajnike. Ako se tijekom operacije opazi širenje izvan vrata maternice, postoperativno zračenje može spriječiti lokalni recidiv.

Kod bolesnica s rakom u stadiju IIB do IVA, zračenje je povoljnije u smislu primarnog liječenja; zračenje se također rabi kod žena koje nisu pogodni kandidati za operaciju a kod kojih bi bilo potrebno učiniti histerektomiju. Kirurško određivanje stadija dolazi u obzir kako bi se utvrdilo jesu li zahvaćeni paraaortalni limfni čvorovi te je li stoga indicirano liječenje zračenjem širokog polja; primjenjuje se retroperitonealni pristup. Zračenje izvana smanjuje središnji tumor i liječi regionalne limfne čvorove; ovo liječenje slijedi brahiterapija (lokalni radioaktivni ulošci, obično s cezijem) vrata maternice, koja uništava središnji tumor. Mogu se pojaviti akutne komplikacije zračenja (npr. radijacijski proktitis i cistitis). Ponekad se javljaju kasne komplikacije (npr. stenoza rodnice, opstrukcija crijeva, stvaranje rektovaginalnih i vezikovaginalnih fistula).

Kod stadija IIB do IVA, obično se uz zračenje primjenjuje kemoterapija, često kako bi se tumor učinilo osjetljivim na zračenje. Kod egzofitičnih i uznapredovalih tumora liječenje je često neučinkovito.

Premda se rak stadija IVA obično u početku liječi zračenjem, u obzir može doći egzenteracija (odstranjenje svih organa) zdjelice. Ako nakon zračenja zaostaje tumora, ali je ograničen na središnji dio zdjelice, indicirana je egzenteracija te izlječuje do 50% bolesnica. Postupak može uključivati kontinentnu urostomiju, nisku prednju rektalnu anastomozu s kolostomijom, prekrivanje dna zdjelice omentumom i rekonstrukciju rodnice miokutanim režnjevima m. gracilisa ili rectus abdominisa.

Kod metastatski proširenog ili recidivirajućeg raka, kemoterapija je primarni način liječenja, no nastali je odgovor kratak i zbiva se u samo 15 do 25% bolesnica. Najučinkovitiji lijek i trenutni standard je cisplatina. Paklitaksel, topotekan, gemcitabin i vinorelbin se istražuju u svrhu liječenja recidivirajućeg karcinoma pločastih stanica. Paklitaksel se također rabi za liječenje recidivirajućeg ili metastatskog raka koji nije tipa pločastih stanica. Čini se kako metastaze izvan polja zračenja odgovaraju bolje na kemoterapiju od prethodno ozračenog raka zdjelice.

Izvor: MSD priručnik