Novi pristup u liječenju sarkoma mekih tkiva

Postojeća kemoterapija nije dovoljna učinkovita u liječenju metastatskih sarkoma. Potrebno je uložiti više truda i novaca u klinička ispitivanja novih ciljanih lijekova. U Americi i Europi se u posljednjih nekoliko godina ulažu dodatni napori kako bi se organizirale kliničke studije. Najveći problem je u malom broju pacijenata i troškovima studija.

Ecteinascidin 743 (ET-743, trabectedin ili Yondelis), anti-tumorski lijek (a marine derived antitumoral agent discovered in the colonial tunicate Ecteinascidia turbinata), proizveden sintetski. Yondelis ima jedinstven mehanizam djelovanja. Ometa staničnu diobu i genetsku transkripciju i procese popravka DNA tumorskih stanica. Registriran je u državama članicama Europske unije, ima status “lijek siročad”, što znači da se koristi za liječenje vrlo teških bolesti koje pogađaju manje od 5 osoba na 10000 osoba.

U Europi i Americi su u tijeku kliničke studije koje pokušavaju ispitati učinkovitost novih lijekova u liječenju ovih teških bolesti. Preporuka svjetskih onkoloških centara je da se pacijente informira o kliničkim studijama, svim rizicim, ali i prednostima.

U našoj zemlji se nažalost kliničke studije za sarkome ne provode zbog malog broja oboljelih. Zato bi svakako bilo dobro naše oboljele informirati o kliničkim studijama koje se provode u inozemstvu.

Kako i gdje bi se trebali liječiti sarkomi mekog tkiva

Liječenje treba provoditi u referalnom centru za liječenje sarkoma. Sarkomi su vrlo rijetki i većina liječnika se možda nikada u svojoj praksi ne susretne sa sarkomima. Kao i kod ostalih vrsta raka, kod sarkoma također vrijedi pravilo da su šanse za izlječenjem veće ako se otkriju u ranoj fazi bolesti. Stoga je vrlo važno da su liječnici opće prakse, kao i ostali liječnici, upoznati sa simptomima sarkoma te da znaju kamo mogu poslati pacijente kod kojih postoji sumnja na takvu dijagnozu. Kako bi se liječenje započelo što ranije, preporuča se da se pacijenti za koje se sumnja da boluju od sarkoma što ranije upućuju u institucije specijalizirane za dijagnostiku i liječenje sarkoma (referalni centri). Također je vrlo važno da se izradom patohistološkog nalaza tumorskog tkiva pacijenata kod kojih postoji i najmanja sumnja na sarkom bave patolozi specijalizirani za sarkome.

Preporuča se da liječenje pacijenata oboljelih od sarkoma provodi i nadzire tim medicinskih djelatnika različitih specijalizacija. Dijagnoza, liječenje i briga o oboljelima od sarkoma mogu biti vrlo složeni, te najbolju njegu može pružiti tim različitih stručnjaka koji među sobom dijele svoje znanje i iskustvo. Takav tim bi trebao biti oformljen u referalnom centru za liječenje sarkoma.
Takav tim bi se trebao sastojati stručnjaka sljedećih specijalizacija:

  • kirurzi specijalizirani za operacije sarkoma,
  • radiolozi specijalizirani za radioterapijsko liječenje sarkoma,
  • patohistolozi specijalizirani za prepoznavanje sarkoma,
  • onkolozi specijalizirani za liječenje sarkoma,
  • medicinske sestre i medicinski tehničari s iskustvom u liječenju oboljelih od sarkoma,
  • specijalisti palijativne skrbi,
  • ostalo osoblje neophodno za funkcioniranje referalnog centra.

Uz navedeno neophodno osoblje, ovakav tim bi također idealno trebao sadržavati i fizijatre, nutricioniste, ortopede (za liječenje koštanih sarkoma) i svakako psihologe.
Na taj način se osigurava da brigu o pojedinom pacijentu ne vodi samo jedan liječnik, već tim stručnjaka različitih znanja. Ovakav tim bi se trebao sastajati najmanje jednom tjedno.

Nakon postavljanja dijagnoze, najčešći oblik liječenja je operacija prilikom koje se uklanja tumor. Kod koštanih sarkoma operaciju najčešće slijedi kemoterapija, dok vrsta liječenja kod mekotkivnih sarkoma (kemoterapija, zračenje) ovisi o vrsti sarkoma i dijelu tijela u kojem se nalazi. Operacije uklanjanja sarkoma trebali bi provoditi kirurzi koji su članovi multidisciplinarnog tima u referalnom centru za liječenje sarkoma i ujedno iskusni u ovakvim zahvatima. Također, provođenje radioterapije (zračenja) i kemoterapije treba biti pod stalnim stručnim nadzorom stručnjaka specijaliziranih za ovakvu vrstu oboljenja.

Utjecaj koji liječenje sarkoma ima na pacijenta može biti golemo. Operacija uklanjanja sarkoma kod koštanih sarkoma često puta zahtjeva amputaciju. U ostalim slučajevima, određeni stupanj invaliditeta je također pristupan. Takvim osobama potrebna je posebna fizijatrijska, ali i psihološka pomoć kako bi što lakše savladali novonastale prepreke u životu. Osobe kod kojih je amputacija neizbježna trebaju imati pristup protezama kako bi se što ranije mogle vratiti svojim uobičajenim aktivnostima i kako bi se što uspješnije ponovo integrirale u društvo.