Rak pluća – dijagnoza

Ukoliko postoji sumnja na rak pluća, inicijalna pretraga je RTG srca i pluća kojom se mogu vidjeti promjene u plućnom tkivu. Postojanje „sjene na plućima“ i/ili određenih promjena u prsištu (izljev, povećani limfni čvorovi) ukazuju na moguće postojanje raka pluća. Međutim, uredan nalaz ne isključuje bolest pa je, ukoliko postoje tipični „plućni“  simptomi, potrebno učiniti kompjutoriziranu tomografiju tj. snimanje koje može dati pouzdaniju informaciju. Osim CT-a, detaljniji prikaz mogu dati i pretrage poput magnetske rezonancije (MRI) ili pozitronske emisione tomografije (PET).

Ukoliko postoji sumnja na rak pluća potrebno je uzeti uzorak tumorskog tkiva kako bi se dokazao rak pluća i odredio podtip tumora. Za analizu se može koristiti iskašljaj, međutim metoda kojom se danas najčešće dolazi do uzorka tkiva je bronhoskopija. Bronhoskopija je metoda tijekom koje se tankim aparatom ulazi kroz nos ili usta u dišne puteve te se uzimaju uzorci. Prije pretrage, bolesniku će biti dan lokalni anestetik (lijek koji uzrokuje gubitak osjećaja u kratkom vremenu) u stražnji dio grla. Može se osjetiti pritisak, ali obično ne i bol. Liječnik može uzeti stanice sa stijenki bronha ili izrezati male dijelova tkiva koje će pogledati mikroskopom da bi vidio postoje li stanice raka. Taj se postupak zove biopsija.

Liječnik također može uzeti iglu da bi uklonio tkivo s mjesta u plućima koja se teško mogu doseći bronhoskopom. Rez se napravi u koži i igla se stavlja između rebara. Ovaj se postupak zove punkcijsko-aspiracijska biopsija i radi se pod kontrolom ultrazvuka ili CT – a. Liječnik će pod mikroskopom pogledati tkivo da bi vidio sadrži li stanice raka. Prije testa daje se lokalni anestetik kako bolesnik ne bi osjetio bol.

Kada se dokaže rak pluća potrebno je procijeniti stupanj proširenosti bolesti jer o tome ovisi odluka o liječenju. Danas se najčešće koristi kompjuterizirana tomografija (CT) te PET – CT.

Prema histološkom tipu, rak pluća se dijeli na karcinom pluća nemalih stanica koji čini približno 80 posto svih slučajeva raka pluća. U tu skupinu ubrajamo adenokarcinom, planocelularni karcinom i karcinom pluća velikih stanica. Preostalih 20-ak posto slučajeva čini mikrocelularni karcinom pluća.

Stanice raka svakog tipa rastu i šire se na različite načine, te se stoga i različito liječe.