Liječenje raka

Liječenje raka jedna je od najkompleksnijih vrsta terapija u medicini. Tri su glavna načina liječenja raka: kirurško liječenje, lijekovi (kemoterapija, ciljana terapija, imunoterapija, hormonska terapija) i radioterapija.

Kod nekih se onkoloških pacijenata može primijeniti jedan od navedenih načina liječenja, npr. samo operacija kod ranih stadija karcinoma probavnog trakta ili samo kemoterapija kod leukemija ili samo radioterapija kod određenih stadija ginekoloških tumora.

Zbog ograničenja i nedostataka korištenja samo jednog terapijskog protokola, u onkologiji je danas daleko češća primjena više vrsta liječenja, tzv. multimodalni terapijski pristup. Kombiniranjem više vrsta liječenja postignut je najznačajniji napredak u tretmanu malignih tumora u zadnjih dvadeset godina.

Ponekad se jedan protokol primijenjuje s ciljem potenciranja efekta drugog načina liječenja, kao što je na primjer davanje citostatika s ciljem povećanja radiosenzibilnosti. U drugim situacijama jedan modalitet stvara povoljnije uvjete za djelovanje drugog. Tako se može raditi kirurška redukcija tumorske mase, čime se povećava efikasnost naknadne radioterapije ili kemoterapije. Preoperativno zračenje ili kemoterapija mogu smanjenjem tumorske mase olakšati kirurški zahvat ili prevesti inoperabilnu bolest u operabilnu.

Dva ili više načina liječenja mogu biti primijenjena s ciljem uništenja primarnog tumora i njegovih sekundarnih depozita. Tako se kod tumora testisa primarni tumor operativno odstrani, a metastaze tretiraju citostatski ili zračenjem, zavisno od tipa tumora. Pored toga se u slučajevima nekompletne resekcije, na ostatak tumora djeluje drugim modalitetima liječenja.

Druga vrsta multimodalnog pristupa je profilaktična ili tz. adjuvantna terapija. Njezin cilj je uništenje eventualnih preostalih tumorskih stanica, koje se raspoloživim metodama ne mogu dijagnosticirati. Adjuvantna terapija se primijenjuje kada se pomoću jedne ili više terapijskih procedura tumor praktično odstrani, ali postoji značajan rizik pojave lakalnog recidiva ili udaljenih metastaza i pored toga što je primarno liječnje bilo radikalno i uspješno. Ukoliko se preventivni tretman daje prije osnovnog liječenja, naziva se neoadjuvantnim.

Onkološki tretman nosi i određeni rizik komplikacija i oštećenja. Komplikacije terapije često zahtijevaju dodatnu njegu i liječenje. Terapijski postupci koji se primijenjuju u kupiranju toksičnih efekata onkološke terapije se obično označavaju pojmom potporno liječenje. U određenim su situacijama dobra njega i kupiranje simptoma najbolji ili jedini moguči način liječenja.

U odnosu na cilj, liječenje može:

Neke su vrste raka izlječive, a smatra se da je izlječenje postignuto kada bolesnik nema prisutnih zloćudnih stanica.
Usporavanje rasta tumora i uništavanje stanica koje se mogu proširiti u druge dijelove tijela iz ishodišnoga tumora.
Ublažiti simptome bolesti i produljiti preživljavanje u bolesnika s uznapredovalom metastatskom bolesti. Kod donošenja odluke o palijativnom liječenju također treba voditi računa o odnosu očekivanog povoljnog efekta i rizika koji tretman sa sobom nosi. Cilj palijativnog liječenja jest:

  • ublažavanje simptoma koje tumor uzrokuje: bol, krvarenje, opstrukcija
  • sprečavanje simptoma do kojih će vjerojatno doći ukoliko se liječenje ne poduzme
  • produženje života

Aktivno sudjelovanje pacijenta u liječenju

Prije početka liječenja liječnik će vam objasniti plan i ciljeve terapije, a zatim će od vas zatražiti da potpišete pristanak na liječenje. Prije potpisivanja treba vam se objasniti:

  • vrsta i opseg planiranog liječenja
  • dobre i loše strane odabranog protokola liječenja
  • postoji li neki drugi vid liječenja koji bi se mogao primijeniti
  • sve rizike i popratne pojave predloženog liječenja

Ako nešto niste razumjeli, zatražite ponovna objašnjenja. Mnogi postupci u liječenju tumora vrlo su složeni i nije neobično da ih niste dobro razumjeli. Korisno je i da prije odlaska k liječniku pribilježite što sve želite pitati

Drugo mišljenje

Ukoliko   sumnjate   da   ne   dobivate skrb  koja  je  u  skladu  sa  standardima ili Vam se iz nekog drugog razloga ne sviđa način na koji se odvija odnos s liječnikom, recite mu to. Iako Vam se to čini neugodnim, nužno je reći što Vas muči kako bi liječnik mogao razumjeti razloge Vaše zabrinutosti te odgovoriti na Vaša  pitanja.

Imate pravo potražiti drugo mišljenje stručnjaka te na taj način saznati nove informacije.

Saznajte više o vašim pravima.

ZA DONOŠENJE PLANA O LIJEČENJU RAKA

moraju se uzeti u obzir:
  • Uznapredovalost, odnosno raširenost bolesti
  • Starost i opće zdravstveno stanje pacijenta
  • Raspoloživost terapijske opreme, kadra, medikamenata
  • Socijalno – ekonomske prilike

LIJEČNIK JE DUŽAN DRŽATI SE NAČELA MEDICINSKE ETIKE

pri donošenju plana i cilja liječenja:
  1. Poštovati volju i samostalnost pacijenta, njegove porodice i medicinskih radnika
  2. Činiti dobro
  3. Ne nanositi štetu
  4. Voditi računa o opravdanosti tretmana, uzimajući u obzir i raspoložive mogućnosti

INFORMIRANI PRISTANAK - KONAČNU ODLUKU O LIJEČENJU DONOSI PACIJENT

Kad pacijent sudjeluje u odlukama o svojem zdravlju i aktivno se odnosi prema samom liječenju, izlječenje je izglednije, a liječenje dokazano uspješnije.
Zato je vrlo važno ostvariti aktivnu suradnju liječnika i bolesnika. Suradnja ovisi o načinu komunikacije i povjerenju koje se izgrađuje.