Leukemija – potporno liječenje

Osim liječenja usmjerenog na borbu protiv same zloćudne bolesti često je potrebno lijekovima spriječiti ili olakšati podnošenje simptoma bolesti ali i smetnji koje se javljaju uslijed primljene terapije. Potporno liječenje ublažava simptome zloćudne bolesti, ali ne utječe izravno na rast tumora ili ishod bolesti. Ono ima za cilj poboljšati opće stanje i svakodnevno funkcioniranje bolesnika.

Glavnu ulogu u borbi protiv zloćudnih bolesti ima kemoterapija. Karakteristika tumorskih stanica je da se brzo dijele. Upravo se na taj proces dijeljenja djeluje lijekovima za liječenje tumora (citostaticima). Međutim citostatici ne djeluju selektivno samo na tumorske stanice, već jednako na sve stanice u organizmu koje se brzo dijele: stanice u koštanoj srži, sluznicama i koži. Stoga su najznačajnije nuspojave kemoterapije poremećaji krvi i koštane srži, gubitak kose, osipi i upale sluznica (mučnina i povraćanje).

Leukemija – nuspojave liječenja

Djelovanje na koštanu srž je najčešća komplikacija kemoterapije. Kako iz koštane srži potječu krvne stanice tako se poremećaj odražava i u krvi smanjenjem broja krvnih stanica. Smanjenje  broja crvenih krvnih stanica (eritrocita) naziva se anemija, a manifestira se brzim umaranjem, zadihanošću pri svakom naporu, pospanošću i općim osjećajem slabosti. U liječenju nekih vrsta tumora kod kojih je tijekom liječenja došlo do razvoja anemije mogu se koristiti lijekovi iz skupine epoetina. Epoetini su faktori rasta koji prvenstveno stimuliraju proizvodnju crvenih krvnih stanica. Odluku o primjeni takvih lijekova treba donijeti liječnik onkolog koji vodi liječenje protiv raka.

Smanjenje broja bijelih krvnih stanica (leukocita), a posebno jedne podvrste, neutrofila, često je  povezano s nastankom infekcija (upala) zbog oslabljene obrambene funkcije organizma. Infekcije mogu napredovati brzo s vrućicom kao glavnim znakom bolesti. Infekcije nastale zbog takvog uzroka mogu biti i opasne po život. Ovisno o jačini nastale neutropenije, ona može biti i ograničavajući čimbenik u provođenju planiranog liječenja koji vodi prema smanjivanju doze i odgađanju kemoterapije, što se događa češće s povećanjem dobi bolesnika. Profilaktička primjena stimulirajućih faktora rasta smanjuje rizik od febrilne neutropenije i rane smrti, uključujući smrtnost uslijed infekcija, i povećava mogućnost primjene pune doze kemoterapijskih lijekova.

Mučnina i povraćanje su neki od najčešćih i najneugodnijih simptoma i znakova kod  bolesnika oboljelih od zloćudnih bolesti i koji mogu dovesti do prekida unosa hrane , slabosti i dehidracije bolesnika. Bolesnicima je mučnina često teže podnošljiva od povraćanja. Mučnina i povraćanje se mogu javiti kao posljedica same bolesti, npr. zbog crijevne prepreke uslijed tumorske mase unutar crijeva ili pritiska izvana, uznapredovale jetrene bolesti, zatajivanja bubrega, poremećaja elektrolita, povećanog tlaka unutar lubanje ili kao posljedica liječenja, npr. nakon zračenja, zbog uzimanja nekih lijekova , posebno onih protiv bolova, a najčešće kao posljedica primanja kemoterapije. Različiti kemoterapijski lijekovi imaju različitu sposobnost izazivanja mučnine i povraćanja. Također žene i mladi, te osobe koje pate od bolesti putovanja imaju veću učestalost kemoterapijom izazvanog povraćanja.

Mučnina i povraćanje s obzirom na vrijeme javljanja mogu biti:

  • Akutni (unutar 24 sata od primljene kemoterapije):
    • Odgođeni (1-5 dana nakon primljene kemoterapije)
  • Preuranjeni (unutar 24 h prije primjene kemoterapije) – kod bolesnika koji su već primili nekoliko ciklusa kemoterapije za vrijeme kojih mučnina i povraćanje nisu bili dobro kontrolirani pa ih unaprijed očekuju
  • Prodorni i refraktorni (otporni) – javljaju se za vrijeme citostatske terapije usprkos i za vrijeme primjene lijekova protiv povraćanja.

Povraćanje je refleksna aktivnost probavnog sustava, ošita i trbušnih mišića. Koordinira je centar za povraćanje u centralnom živčanom sustavu na osnovu informacija pristiglih iz raznih područja organizma.

Najvažniji posrednici (neurotransmiteri) odgovorni za refleks povraćanja su dopamin i serotonin. Stoga se upravo centralni i periferni blokatori njihovih receptora koriste kao lijekovi protiv povraćanja (antiemetici).

Širenje u kost česta je komplikacija različitih vrsta tumora. Koštane presadnice (metastaze) se razviju kod približno oko dvije trećine bolesnica s rakom dojke, skoro svih bolesnika s multiplim mijelomom te kod 15-40% bolesnika s drugim vrstama tumora kao što su rak pluća, bubrega ili debelog crijeva. Koštane metastaze uzrokuju bol, mogu zbog razaranja kosti dovesti do njihovog prijeloma (tzv.patološki prijelomi kostiju), mogu izazvati kompresiju kralježaka te po život opasni poremećaj kalcija u serumu.

Nerijetko ovakvi događaji za posljedicu imaju nepokretnost bolesnika. To povećava ovisnost bolesnika o tuđoj pomoći što ima iznimno negativan učinak na kvalitetu njihovog života i života onih koji se o njima brinu.

Na koštane metastaze se može djelovati zračenjem, kirurškim zahvatom i lijekovima.

Od lijekova najvažnije mjesto u spriječavanju i liječenju koštanih poremećaja koji su posljedica patoloških procesa u kostima bolesnika s malignim tumorom ima skupina pod nazivom bifosfonati. Učinkovitost bifosfonata na koštane metastaze procjenjuje se kroz njihovu sposobnost smanjivanja koštanih poremećaja kao što su hiperkalcemija, patološki prijelomi i kompresija leđne moždine. Osim učinkovitog uklanjanja koštane boli i sprječavanja koštanih poremećaja, od bifosfonata se očekuje i dobra podnošljivost te jednostavnost primjene.

Koštana bol kao posljedica koštane metastaze za bolesnika predstavlja vrlo neugodan simptom bolesti koji često ne reagira na uobičajeno liječenje zračenjem ili lijekovima protiv bolova.

Iako pojava koštanih metastaza u pravilu znači da je tumor neizlječiv, uklanjanje ili ublažavanje simptoma koštanih metastaza bolesnicima omogućuje da unatoč bolesti, što je moguće dulje ostanu pokretni i sposobni za samostalan život.