Kronična limfocitna leukemija

Kronična limfocitna leukemija odlikuje se velikim brojem kancerogenih (malignih) zrelih limfocita (vrsta bijelih krvnih stanica) i povećanim limfnim čvorovima.

Više od tri četvrtine ljudi koji imaju tu vrstu leukemije stariji su od 60 godina; dva do tri puta češće zahvaća muškarce nego žene. Ta je vrsta leukemija rijetka u Japanu i Kini ali je rijetka i u Japanaca koji su se preselili u Sjedinjene Američke Države―što je dokaz da genetika ima ulogu u nastanku kronične limfocitne leukemije.

Broj kancerogenih (malignih) zrelih limfocita najprije se povećava u limfnim čvorovima. Oni se zatim šire u jetru i slezenu, pa se obje počinju povećavati. Kako ti limfociti napadaju koštanu srž, istjeruju normalne stanice što dovodi do anemije i smanjenog broja normalnih bijelih krvnih stanica i krvnih pločica u krvi. Smanjuje se i razina i aktivnost protutijela, bjelančevina koje pomažu u borbi protiv infekcija. Imunološki sustav koji brani tijelo od stranih tvari, često postaje krivo vođen, te reagira na normalna tjelesna tkiva uništavajući ih. Krivo vođena aktivnost može dovesti do razaranja crvenih krvnih stanica i krvnih pločica, upale krvnih žila, upale zglobova (reumatoidni artritis) i upale štitnjače (tireoiditis).

Neke vrste kronične limfocitne leukemije razvrstavaju se prema tipu zahvaćenih limfocita. Leukemija B stanica je najčešća vrsta, na koju otpada blizu tri četvrtine svih slučajeva kronične limfocitne leukemije. Leukemija T stanica (leukemija T limfocita) je mnogo rjeđa. Druge vrste uključuju Sézaryjev sindrom (leukemični stadij mikozis fungoides) i leukemiju vlasastih stanica, rijetka vrsta leukemije koja stvara veliki broj nenormalnih bijelih stanica s izrazitim ispupčenjima koja se vide pod mikroskopom.

Simptomi

U ranim stadijima bolesti većina ljudi nema simptoma osim povećanih limfnih čvorova. Simptomi mogu uključiti umor, gubitak apetita, gubitak težine, zaduhu pri naporu i osjećaj punoće u trbuhu što nastaje zbog povećane slezene. Leukemije s T stanicama mogu rano u toku bolesti napasti kožu pa nastaje neobični kožni osip kao što se vidi kod Sézaryjeva sindroma. S napredovanjem bolesti ljudi mogu izgledati blijedi i lako dolazi do podljeva. Bakterijske, virusne i gljivične infekcije općenito se ne pojavljuju sve do kasnog stadija bolesti.

Dijagnoza

Katkada se bolest otkrije slučajno, kada diferencijalna krvna slika (broj pojedinih vrsta leukocita izražen u postotku) zatražena iz nekog drugog razloga pokaže povećani broj limfocita―više od 5.000 stanica po mikrolitri. U takvim se situacijama obično radi biopsija koštane srži. Ako osoba ima kroničnu limfocitnu leukemiju, u koštanoj se srži vidi nenormalno veliki broj limfocita. Krvne pretrage mogu pokazati i da osoba ima anemiju, smanjeni broj krvnih pločica i smanjenu razinu protutijela.

Prognoza i liječenje

Kako kronična limfocitna leukemija napreduje polako, mnogim ljudima godinama nije potrebno liječenje―sve dok se broj limfocita ne počne povisivati, limfni čvorovi počnu povećavati ili broj crvenih krvnih stanica ili krvnih pločica smanjivati. Anemija se liječi transfuzijama krvi i injekcijama eritropoietina (lijek koji potiče stvaranje crvenih krvnih stanica). Niski broj krvnih pločica popravlja se transfuzijama krvnih pločica, a infekcije antibioticima. Terapija zračenjem se rabi da se povećani limfni čvorovi, jetra ili slezena smanje, jer povećanje tih struktura izaziva nelagodu.

Lijekovi koji se rabe za liječenje same leukemije ne liječe bolest niti produljuju preživljenje, a mogu uzrokovati teške nuspojave. Prekomjerno liječenje je opasnije od nedostatnog liječenja. Kada broj limfocita postane vrlo velik, liječnik može propisati lijekove protiv raka same ili s kortikosteroidima. Prednizon i drugi kortikosteroidi mogu dovesti do očitog i naglog poboljšanja u ljudi koji imaju uznapredovalu leukemiju. Međutim, odgovor je obično kratak, a kortikosteroidi imaju mnogo štetnih učinaka nakon dugotrajne uporabe, uključujući povećanu opasnost od teških infekcija. Leukemija B stanica liječi se alkilirajućim sredstvima koja ubijaju stanice raka djelovanjem na njihovu DNK. Pri leukemiji vlasastih stanica visoko su učinkoviti interferon alfa i pentostatin.