Dijagnostičko kirurško liječenje

Cilj kirurškog zahvata u postavljanju onkološke dijagnoze jest dobivanje dovoljne količine suspektnog tkiva za patohistološku verifikaciju. Pritom kirurški zahvat mora biti izveden tako da ne kompromitira daljnje kirurško ili neko drugo specifično onkološko liječenje. Kirurški zahvat može biti indiciran radi pravilnog određivanja stadija i stupnja proširenosti bolesti kao preduvjeta za odluku o daljnjem liječenju (npr. laparotomija kod Hodgkinova limfoma, karcinoma jajnika koja obuhvaća splenektomiju, biopsiju jetre, limfnih čvorova).

Odabir invazivne dijagnostičke procedure ovisi o smještaju tumorske promjene, očekivanoj vrsti tumora i o načinu potencijalnog daljnjeg liječenja:

Dobiveni se materijal analizira citomorfološki, ne daje podatke o granici zloćudnog i zdravog tkiva.

Dobiva se cilindar tkiva koji se analizira patomorfološki. Moguća je i citomorfološka analiza.

Materijal se uzima posebnim kliještima tijekom, primjerice, bronhoskopije, ezofagoskopije, kolonoskopije, cistoskopije itd; materijal je pogodan i za patomorfološku i citomorfološku analizu

Kirurški zahvat kojim se uzima dio tkiva s periferije tumorske mase; posebno se primjenjuje pri sumnji na sarkome kod kojih je, nakon postavljanja dijagnoze potrebno široko ekstirpirati tumor.

Ekscizija cijelog tumora s graničnim zdravim tkivom ili bez njega – najčešće je primjenjivana metoda za većinu tumora.

Indicirana prigodom nejasnih stanja u trbušnoj šupljini gdje se drugim dijagnostičkim metodama ne može isključiti malignost.