Karcinom prostate – hormonska terapija
Muški (androgeni) hormon zove se testosteron. Ona stimulira rast stanica raka prostate. Ideja svih hormonskih tretmana (medikamentoznih i kirurških) je smanjiti utjecaj testosterona na rast stanica raka prostate. Testosteron normalno proizvede testisi kao odgovor na stimulaciju hormonom koji se zove LH-RH. Ovaj hormon dolazi iz kontrolne žlijezde u mozgu koja se zove hipofiza i putuje krvotokom u testise te ih stimulira na proizvodnju i otpuštanje testosterona.
Hormonalni tretman koji se zove androgena deprivacije (lišavanje prostate testosterona), može se provesti kirurški ili lijekovima. Kirurški tretman uključuje uklanjanje testisa, izvora testosterona, operacijom koja se zove orhiectomija ili kastracija. Medikamentozno liječenje uključuje primjenu jednog ili dvije vrste lijekova.
Jedan tip lijekova nazivaju se LH-RH agonisti. Oni rade po principu natjecanja s vlastitim tijelesnim LH-RH. Ovi lijekovi inhibiraju vremensko oslobađanje LH-RH iz mozga.
Druga vrsta lijekova nazivaju se anti-androgeni, što znači da ti lijekovi djeluju protiv muškog hormona. To jest, oni blokiraju učinak testosterona na stanice prostate.
Danas većina muškaraca bira medikamentozno liječenje, prije svega zato što kirurška kastracije dovodi do neugodnih kozmetičkih i psihičkih posljedica. Međutim, učinkovitost i nuspojave medicinskih hormonskih tretmana u odnosu na kirurško kastriranje su vrlo slični.
Neki tumori prostate, međutim, ne reagiraju na ovaj oblik liječenja. Ovakvi tumori se nazivaju androgen-neovisni karcinomi prostate.
Glavne nuspojave svih tih hormonskih tretmana (to jest, nuspojave androgene deprivacije) su povećane grudi (ginekomastija), koje su često otečene, napadaji vrućine i nemoć.
LH-RH agonisti, leuprolid (Lupron) ili goserelin (Zoladex), daju se u liječničkoj ordinaciji kao mjesečne injekcije. LH-RH agonisti su često učinkoviti i sami.
Anti-androgeni lijekovi, flutamid (Eulexin) ili bicalutamide (Casodex), uzimaju se kao kapsule koje se koriste najčešće u kombinaciji s LH-RH agonistima. Anti-androgeni lijekovi se dodaju, međutim, ako rak napreduje unatoč korištenju LH-RH agonista.
Hormonska terapija može imati učinka i u kombinaciji sa zračenjem. Trenutni dokazi upućuju na to da hormonska terapija povećava terapeutski učinak zračenja.
Općenito, medikamentozno liječenje je rezervirano za pojedince koji imaju uznapredovali rak prostate s lokalnim širenjem ili metastazama. Ponekad i muškarci s organ-ograničenim (lokaliziranim) rakom prostate budu liječeni hormonskom terapijom, jer zbog drugih ozbiljnih zdravstvenih problema ili jednostavno zato što ne žele ne budu podvrgnuti kirurškom liječenju ili zračenju. Hormonsko liječenje se provodi u manje od 10% muškaraca s organ-ograničenim (lokaliziranim) rakom prostate. Namjera hormonske terapija obično je palijativna. To znači da je cilj terapije samo kontrola raka, a ne izlječenje.
Više o hormonskoj terapiji karcinoma prostate pročitajte ovdje.