Nuspojave hormonske terapije

Glavne prednosti hormonskog liječenja su selektivnost tj. ciljano djelovanje na određene tumore, dobra učinkovitost, mala toksičnost i prihvatljiva cijena, a nedostatak je ograničenost primjene na o hormonu ovisne tumore. Tumori koji primarno odgovore na jednu vrstu hormonske terapije, često na nju postaju otporni – refrakterni, tj. više  ne odgovaraju na terapiju, ali mogu odgovoriti na drugi tip hormonske terapije. Stoga se endokrina terapija provodi sekvencijski (ciklički), kao terapija prvog, drugog ili trećeg izbora. Terapijski je odgovor nažalost na svaku sljedeću terapiju slabiji. Tako je, primjerice, terapijski odgovor na kod hormonski ovisnog metastatskog raka dojke na terapiju prvog izbora 65%, drugog 43%, trećeg 30%, te na terapiju četvrtog izbora 16%. Danas je hormonska terapija nezaobilazni segment onkološkog liječenja pojedinih vrsta tumora, ponajprije karcinoma dojke i prostate te, rjeđe, karcinoma maternice. Mehanizmi djelovanja najbolje su upoznati u liječenju karcinoma dojke i prostate.

Hormonska terapija može izazvati neželjene nuspojave. One se uglavnom svode na pojave slične onima u menopauzi: valunzi, suhoća rodnice ili iscjedak, neredovite menstruacije. Osim ovih, primijećena je pojava mučnina, zatim povraćanje, zatvor, proljev, bol u trbuhu, glavobolje, bol u leđima,mišićima i zglobovima. Kod primjene nekih  lijekova dolazi do znakova osteoporoze.