Dijagnostika raka 2016-10-26T13:33:28+00:00

Dijagnostika

Dijagnostika i liječenje raka je složen proces koji zahtijeva znanje i stručnost velikog broja liječnika i drugog osoblja. Postoji puno različitih specijalnosti medicinske struke koji u dijagnostici i liječenju različito doprinose svojim znanjima i iskustvima, a svi oni zajedno čine multidisciplinarni tim stručnjaka.

Takav tim okuplja brojne liječnike specijaliste kao što su onkolozi, hematolozi, radiolozi, specijalisti radioterapije, kirurzi, patolozi i brojni drugi; zatim ostalo stručno osoblje, kao što su medicinske sestre, fizikalni terapeuti ili socijalni radnici.

Maligni tumori predstavljaju vrlo raznoliku grupu bolesti, pa je za postavljanje precizne dijagnoze potrebno provesti niz različitih dijagnostičkih postupaka.

Anamnezom se prikupljaju podaci od bolesnika kroz razgovor. Bilježe se podaci o bolesniku kao što su dob, spol, godište, zanimanje, bračno stanje i slično. Slijedi razrada glavnog problema, tj. razlog dolaska, gdje bolesnik zna vrlo dobro opisati vlastite simptome, sadašnje tegobe koje predstavljaju glavni ključ u postavljanju dijagnoze. Bolesnika treba slušati, poticati, ali ne i sugerirati odgovore. Pažnju treba usmjeriti i na obiteljsku, socijalnu i epidemiološku anamnezu, jer ti podaci mogu upozoriti na nasljedne poremećaje i moguće štetne učinke iz okoliša. Bolesnika treba upitati o prijašnjim bolestima te izloženosti radioaktivnom zračenju.

Funkcionalni status, tj. bolesnikova aktivnost, vrijedan je podatak, a danas se najčešće koristi ljestvica općeg stanja po Karnofskom izražena u postotcima:

A – sposoban za normalnu aktivnost, nije potrebna posebna skrb
100% normalna aktivnost
90% sposoban za normalnu aktivnost, manji simptomi i znakovi bolesti prisutni
80% normalna aktivnost s naporom, prisutni neki simptomi i znakovi bolesti
B – nije sposoban za posao, sposoban za život kod kuće, brine se za većinu osobnih potreba, potreban različit stupanj pomoći
70% brine se za sebe, no ne može obavljati normalne aktivnosti i normalno raditi
60% povremeno je potrebna pomoć, ali može se brinuti za većinu svojih potreba
50% zahtijeva znatnu pomoć i povremeno medicinsku skrb
C – nesposoban  je brinuti se za sebe, potrebna je hospitalizacija ili skrb u stacionarnoj ustanovi, bolest može brzo progredirati.
40% onesposobljen, zahtjeva posebnu medicinsku pomoć i skrb
30% teško onesposobljen, potrebna je hospitalizacija, ali smrt ne prijeti neposredno
20% vrlo bolestan, nužna je hospitalizacija, potrebna je aktivna sustavna terapija
10% morbidan (umirući) bolesnik

Fizikalni pregled u onkologiji trebao bi uključivati: palpaciju dojki, digitorektalni pregled, palpaciju svih limfnih čvorova, palpaciju testisa, štitne žlijezde te vrlo temeljit pregled kože cijelog tijela.

Laboratorijska dijagnostika pomaže nam u otkrivanju tumorskih markera i hormona, parametara čije su promjene specifične za pojedine maligne bolesti.

Tumorski biljeg je tvar čije je pojavljivanje povezano s nastankom ili rastom malignog tumora, a proizvodi ga sam tumor ili domaćin kao reakciju na njega. Tumorski markeri koriste se samo u praćenju tijeka bolesti, a u iznimnim slučajevima i kao testovi probira (PSA; AFP kod visokorizičnih skupina). Hormoni su također tumorski biljezi poznati već više od pola stoljeća te mogu poslužiti u otkrivanju i praćenju maligne bolesti.

Konvencionalna radiologija najčešće se koristi za prikazivanje primarnog ili sekundarnog tumorskog procesa koštanog tkiva, dišnog sustava i svih grudnih struktura.

Te snimke rade se obično u dva smjera: natrag – naprijed i postranično, da bi se odredila točna lokalizacija tumorskog procesa. Tumori probavnog trakta obavezno se prikazuju dvostrukim kontrastom što omogućuje analizu sluznice i razlikovanje benignog od malignog procesa, a upotpunjuje se endoskopskim metodama koje omogućuju uzimanje materijala za biopsiju i vizualizaciju tumorskog procesa. Mamografija je osnovna metoda za otkrivanje bolesti dojke koja omogućuje diferencijalnu dijagnozu različitih procesa.

Ultrazvučna dijagnostika – UZV (ehosonografija) temelji se na svojstvu određenih materijala da se deformiraju kada se nađu u električnom polju i tada emitiraju ultrazvučne valove. Spektar indikacija za ultrazvučni pregled vrlo je širok: promjene žlijezda slinovnica, štitne žlijezde, dojki, pleure, jetre, žučnog mjehura, gušterače, slezene, bubrega, mokraćnog mjehura, prostate, jajnika, testisa, limfnih čvorova te intraperitonealnih i retroperitonealnih prostora s nakupinama tekućine. Uspjeh primjene ove metode ne ovisi samo o kvaliteti aparata nego primarno o vještini i znanju ultrasoničara. Danas se koristi i endoskopski ultrazvuk (EUZV), kojim je omogućena analiza stijenke cjevastih organa te precizna vizualizacija tumorskog procesa. Ultrazvukom vođena ciljana biopsija žarišnih promjena omogućuje histološku potvrdu dijagnoze.
Kompjutorizirana tomografija (CT) metoda je prikazivanja presjeka tijela s pomoću kompjutorske obrade podataka dobivenih rotirajućim rengenskim snopom, daje informacije o lokalizaciji i veličini tumorskoga procesa te njegov odnos prema okolnim strukturama. Od neprocjenjive je važnosti u stupnjevanju i praćenju bolesnika u onkologiji. Dijagnostička pouzdanost ove metode pregleda poboljšava se primjenom kontrastnog sredstva. Pod kontrolom CT-a moguće je izvesti i punkciju tumorskog procesa s ciljanim uzimanjem materijala za citološku analizu.
Magnetna rezonancija (MRI) noviji je dijagnostički postupak u kojem se ne primjenjuju rengenske zrake, već se temelji na rezonanciji vodikovih iona u jakom magnetnom polju. Tijelo, odnosno određeni organ koji se pretražuje tijekom snimanja nalazi se u statičkom magnetnom polju, a primjenom radiofrekventnih valova dolazi do pojave signala, koji se pomoću kompjuterskih programa pretvaraju u sliku. Na taj način dobivena slika omogućuje visoku diferecijaciju mekotkivnih struktura i krvnih žila, znatno bolju od CT-a. Daje bolje podatke o položaju tumora, proširenosti, granici između zdravog i bolesnog tkiva te naravi tumora. Prikaz pojedinih struktura poboljšava se intravenskom primjenom kontrastnog sredstva. Kontraindikacije za primjenu magnetne rezonancije operacijski su ugrađene metalne klipse i slični materijali. MRI je metoda izbora kod dijagnostike tumora mozga, mekih tkiva i koštanih struktura.
Pozitronska emisijska tomografija (PET/PET CT) prikazuje metaboličku aktivnost tkiva i omogućuje razlikovanje zloćudnih od dobroćudnih tvorbi. U tu svrhu najčešće se koristi analog glukoze – fluordeoksiglukoza (FDG) obilježena s izotopom (F-18). Taj radiofarmak se inicira intravenski u krvnu žilu bolesnika. Nakuplja se u stanicama ovisno o njihovoj metaboličkoj aktivnosti, ali se, za razliku od obične glukoze, ne razgrađuje do kraja i na taj način šalje signal iz metabolički aktivnih stanica. Pomoću posebnog detektorskog sustava (PET kamere) registrira se raspodjela FDG u organizmu, a pomoću kompjutorskog sustava dobija se prikaz metaboličke aktivnosti tkiva cijelog organizma s mogućnošću tomografskog (slojevnog) prikaza.
Scintigrafija, nuklearnomedicinska dijagnostika, primjenjuje se u dijagnostici, ali dijelom i u liječenju tumora. Temelji se na funkcionalnoj sposobnosti nekog tkiva ili stanica da akumuliraju određeni radiofarmak. Radiofarmak je spoj radioaktivnog izotopa nekog elementa i njime obilježenog nosača. Scintigrafijske metode u onkologiji dijele se u dvije skupine: prvu skupinu čine dijagnostički postupci i u nju se ubrajaju scintigrafija skeleta, jetre, slezene, bubrega i mozga. Drugu skupinu čine one metode koje se temelje na specifičnoj akumulaciji radiofarmaka u određenom tumoru te se danas koriste u otkrivanju limfoma, tumora jetre, neuroendokrinih tumora, tumora štitnjače, neuroblastoma i dr.
Metoda je rengenskog snimanja krvnih žila koristeći kontrastna sredstva uz fotografski ili kompjuterski prikaz.
Patološka i citološka dijagnostika metoda je kojom se do dijagnoze nastoji doći proučavanjem građe pojedinih stanica u standardno obojenom razmazu. Citološkom metodom pretrage razmaza tkiva, organa, izljeva, tumora, sekreta i ekskreta dobiva se uvid u izgled i strukturu pojedinih stanica i njihovih sastavnih dijelova. Dvije osnovne metode su aspiracijska i eksfolijacijska citodijagnostika. Također se primjenjuju i citokemijske metode koje omogućuju selektivno prikazivanje pojedinih kemijskih tvari (DNA, RNA, lipidi). Danas u citologiji i patologiji sve značajnije mjesto imaju imunohistokemijske metode u kojima se primjenjuju monoklona protutijela.

MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP U LIJEČENJU RAKA

Svrha multidisciplinarnog tima je da udruži stručna znanja, vještine i iskustva svakog pojedinog člana tima kako bi se time osigurala najbolju moguću njegu

ANAMNEZA JE TEMELJ SVAKOG DIJAGNOSTIČKOG POSTUPKA

Na temelju podataka dobivenih razgovorom s pacijentom postavlja se hipoteza i traže novi podaci kako bi se hipoteza potvrdila ili odbacila.
VIŠE

ZAPAMTITE - RAK SE MOŽE SPRIJEČITI I IZLIJEČITI:

Najmanje jedna trećina zloćudnih tumora može se spriječiti odabirom zdravog načina življenja, a jedna trećina izliječiti ranim otkrivanjem i odgovarajućim liječenjem.
VIŠE