Kako djeluju ciljani lijekovi

Ciljane terapije djeluju protiv specifičnog molekularnog cilja, kao je može biti protein, receptor, enzim ili proces formiranja novih krvnih žila (angiogeneza), a koji je neophodan za rast tumora. Neke od ciljanih terapija imaju više od jednog molekularnog cilja.

Ciljane terapije ometaju rast i reprodukciju malignih stanica na različite načine i na različitim nivoima tokom razvoja, rasta i širenja karcinoma.

Veliki broj ovih terapija je usmjeren na proteine koji su uključeni u proces signaliziranja. Blokiranjem signala koji malignoj stanici govori kako da neograničeno raste i dijeli se, ciljane terapije za karcinome mogu zaustaviti njihov rast i diobu.

Ostali preparati specifično djeluju na proteinsku kinazu, koja može biti povezana sa unutarstaničnim dijelom površinskih receptora stanice ili citoplazmatskim proteinima („unutar stanice“). Proteinske kinaze reguliraju aktivnosti enzima i od ključne su važnosti za transdukciju signala. Hiperaktivna kinaza pruža abnormalan, o ligandu neovisan i neregularan podsticaj malignim stanicama.

Neke od ciljanih terapija pogađaju receptore, koji postoje na površini malignih i  normalnih stanica, ali su kod malignih izraženiji ili aktivniji. Ovi receptori se najčešće aktiviraju vezivanjem specifičnih liganda – faktori rasta. Nakon aktivacije uz pomoć liganda faktora rasta, serija molekularnih događaja u stanici dovodi do njene proliferacije.

Monoklonalna antitijela koja djeluju protiv faktora rasta ili receptora sprečavaju  uzajamno vezivanje i u konačnici blokiraju proliferaciju stanica.

Rast raka zahtijeva formiranje novih krvnih žila, kroz proces poznat kao angiogeneza. Angiogeneza je potreban i neophodan korak za tranziciju iz malog bezopasnog klastera kanceroznih stanica, za koji se često kaže da je otprilike veličine metalne kuglice na vrhu punjenja kemijske olovke, u veliki tumor. Ovaj proces je posredovan sekrecijom nekoliko faktora rasta, kao što su vaskularni endotelijalni faktor rasta (engl. vascular endothelial growth factor – VEGF), koju  vrše maligne stanice. Krvne žile su od esencijalne važnosti za „hranjenje“ karcinoma i oni mogu poslužiti kao „auto-put“ za širenje stanica karcinoma kroz cijelo tijelo. Inhibicija formiranja jedne jedine krvne žila dovodi do smrti tisuća stanica karcinoma.

Pojedine ciljane terapije djeluju na različite molekularne ciljeve istovremeno. Mnogobrojni solidni tumori su veoma heterogeni u smislu njihovih mehanizama rasta: istovremena inhibicija nekoliko puteva može biti djelotvornija od djelovanja na jedan cilj. Ove ciljane terapije primarno djeluju tako da „isključe“ signalni put, a potom oduzimaju sposobnost stanicama tumora da prežive. Proliferacija stanica, angiogeneza, metabolizam tumora i drugi važni biološki procesi tumorskih stanica se mogu blokirati putem molekula, koje inhibiraju „raskrižja“ smještena „nizvodno“ u signalnim putevima malignih stanica (na primjer mTOR). Ovi ciljevi su unutarstanična točka konvergencije za različite signalne puteve koji su često abnormalno aktivirani kod različitih tipova karcinoma.

RAZLIKA IZMEĐU CITOSTATIKA, PAMETNOG CITOSTATIKA I PAMETNOG LIJEKA

Citostatik napada sve stanice. Pametni citostatik ciljano napada stanice tumora, ali u manjoj mjeri i zdrave stanice.
Pametni lijek ciljano napada samo stanice tumora.